ANIMATORI

Zemlja Kurda koji imaju jedan san i jednu nadu – živjeti u neo-visnoj i samostalnoj državi i jednog dana prekojiti kartu Bli-skog istoka. S obzirom na ljubaznost i gostoljubivost ljudi u toj zemlji, gotovo je nemoguće odvojiti se od takve težnje i ne stopiti s njihovim nadama. Osjećaji su još prilično živi, koliko god dvo-jaki bili…

Djeca mlazom vode čiste prašnjavi i blatnjavi dio ulice ispred trgovine u kojoj rade, umjesto da zbrajaju i množe u osnovnoj školi koja nije obvezna, ili ganjaju nogometnu loptu na prljavom igralištu.

I dok stranci lokalnom stanovništvu prepuštaju poslove pomoćnog osoblja, ponajviše zbog visokog stupnja neškolovanosti i nepismenosti, stručnjake i inženjere uvoze lištu, žicaju koji irački dinar na bazaru ljubeći ti dlanove ne bi li te omešali. Gorak je to okus pomiješan s hrpom drugih slatkih, slanih i ljutih koji teško mogu pronaći svoje mjesto u riječima.

Pokrajina u kojoj živi oko 3,7 milijuna stanovnika nalazi se na sjeveru Iraka i ima visok stupanj neo-visnosti od bagdadske vlade i najveću autonomiju u zemlji. Ujedno je njezin najsigurniji dio, iako možda česte kontrolne točke i kalašnjikov na ramenima vojnika govore suprotno. To ne znači da ćete se moći slobodno kretati po gotovo ako izgledate ‘egzotično’ poput mene, Euroljanke. Zanemarimo ironiju prijašnje rečenice, to doduše, Euroljanima na Bli-skom istoku i nije toliko teško postići. Nikada me nitko u životu nije toliko pogledavao i proučavao, a vjerojatno nikada i neće. ‘Izgledam li ja to kao potencijalno dobar plijen za otmicu?’ prošlo mi je kroz glavu, to više što je prvi susret s Kurdistanom bio brifing o sigurnosti.

Erbil, glavni i najveći grad Kurdistana, danas doslovce izgleda kao veliko gradilište s luksuznim hotelima i restoranima, poneki čak svojom veličinom mogu konkurirati jednom zagrebačkom šoping-centru. Nekoć je u njemu bilo luksuz doživjeti sat vode i struje na dan.

Mađarska naftna kompanija Mol u dva bloka traga za naftom u Kurdistanu, Shaikanu i Akri Bijelu, a prvu naftu iz testne proizvodnje iz bloka Akri Bijel očekuje do kraja ove godine.

Ismail i Ahmed, dvojica Kurda, Liderovu su novinarku za posjete Iraku čuvali kao kap vode na dlanu, ne skidajući osmjeh s lica koliko god im možda i situacija i ona bili naporni.

Pokrajina u kojoj živi otprilike 3,7 milijuna stanovnika smještena je na sjeveru Iraka i ima visok stupanj neovisnosti od bagdadske vlade i najveću autonomiju u zemlji. Ujedno je njezin najsigurniji dio, iako česte kontrolne točke i kalašnjikov na ramenima vojnika možda govore suprotno.

Ispunjavanje formulara kontaktima najbližih osoba i čudno buljenje u kvadratič koji treba popuniti krvnom grupom, za svaki slučaj. ‘Čovječe, pa ja sam zaboravila koja je moja krvna grupa!’ samoj sam sebe čudila. Naime, sloboda kretanja zapadnjaka, odnosno bez pratnje, zbog mogućih napada terorista i otmica još nije moguća, koliko god regija bila sigurnija od ostalih dijelova Iraka.

Čak se ni mali krug oko hotela ne preporučuje. No i bez krvne grupe u tom kvadratiču formulara ja sam imala svog Ismaila.