Samo gljivarenje nije besciljno lutanje i gubitak vremena, uvjerili smo se gljivareći s članovima najstarijega gljivarskog društva u Hrvatskoj ‘Kamilo Blagačić’ tijekom izleta u Kupinečki Kraljevec. Društvo je osnovano 1983. godine, a dobilo je ime prema velikom ljubitelju prirode i gljiva Kamilu Blagačiću koji je 1931. napisao prvu knjižicu o gljivama na hrvatskom jeziku ‘Gljive naših krajeva’. Dugogodišnji predsjednik toga gljivarskog društva magistar je elektrotehnike u mirovini Mladen Strižak. Zaljubio se u njih još početkom 80-ih godina nakon što je posjetio jednu izložbu gljiva. Društvo kojem je na čelu svake godine organizira izložbu gljiva u zagrebačkom Studentskom centru, a ove će godine od 7. do 9. listopada biti organizirana 33. po redu. Te su izložbe važne zbog edukacije širega građanstva kako bi se broj trovanja sveo na minimum.
Najotrovnija gljiva koja raste u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, svakako je zelena pupavka. Riječ je o smrtonosnoj gljivi koja uzrokuje oštećenja jetara i prestanak rada bubrega. Smrtno je otrovna i panterova muhara koja raste u svim šumama. Nedovoljni znalci mogu je zamijeniti s pravom tigricom, koja je jestiva, iako slabe kvalitete. Otrovnog i halucinogenih svojstava je i šumska ljepotica crvena muhara, koju često vidimo upravo u dječjim slikovnicama. Tijekom branja posebno treba paziti na zavodnicu jer je također otrovna, a lako se može zamijeniti za lisičku. Strižak stoga upozorava da se u branje gljiva ne ide s knjigom u ruci nego isključivo sa znalcem. Naime, ne postoje generalna pravila za raspoznavanje gljiva, nego se svaki primjerak mora proučavati u detalju, a neke se vrste mogu raspoznati mikroskopskim putem ili pomoću kemijskih reagensa. Gljivu upoznaješ pojedinačno kao čovjeka, ističe Strižak. Nema općenitog pravila da se prepoznaje otrovna gljiva od neotrovne. Zato treba srušiti neke opasne mitove kao da gljiva nije jestiva ako pri presjeku promijeni boju. Kraljica otrovnih gljiva zelena pupavka ne mijenja boju. Nije točna ni tvrdnja da ako je životinje (npr. crv, puž) jedu, onda nije otrovna. Možda nije otrovna za tu životinju, ali to ne znači da za čovjeka nije smrtonosna. Posebice se ne može pouzdati u područje rasta jer i na livadama i na panjevima i na zemlji ima i otrovnih i jestivih gljiva. Osim njih postoje uvjetno jestive gljive poput bisere. To znači da takve gljive imaju u sebi termolabilne otrove koji se razaraju na 70 stupnjeva Celzijeva. Drugim riječima, prije konzumiranja moraju se termički obraditi. Ima i onih uz kojih se ne smije piti alkohol ni prije ni poslije jela, kao što je jajasta gnojištarka. Nije potpuno istinita ni narodna izreka kako su sve jestive, a neke samo jednom. Naime, većina gljiva zapravo nije jestiva, a neke su zbog otrova uistinu jestive samo jednom. U Hrvatskoj ima 15-ak smrtonosnih vrsta, 30-ak otrovnih vrsta i 300-400 vrsta jestivih gljiva.
