Na brod s tabletom

Već ove godine uknjižba bi se na ekranu trebala vidjeti odmah nakon upisa. Digitalizirane su gotovo sve zemljišne knjige i kraće se čekaju zemljišni izvaci, a pripremaju se i daljnji koraci. Već ove godine svaki dokument trebao bi biti razvidan u zemljišnoj knjizi i svima dostupan u realnom vremenu, dakle od trenutka upisa. To će onemogućiti manipulacije i krivotvorine.

U natoč tomu što se prave pohvale daju tek kad se posao uspješno obavi do kraja, čini nam se da se glede zemljišnih knjiga, jednog od uvjeta uspješnog privlačenja investicija, na neki način može napraviti iznimka. Naime, tu je već mnogo učinjeno i pomaci su golemi, posebno kad ih uspoređujemo s onim što smo imali još prije desetak godina. Digitalizirane su gotovo sve zemljišne knjige i na mnogim se sudovima čekanje zemljišnih izvadaka (kad nam treba upravo stanje u zemljišnoj knjizi) svelo na jedan dan, da ne spominjemo da je neslužbeni izvadak, koji nam najčešće treba, dostupan internetski, bez sudjelovanja suda. Također se veoma skratilo čekanje odluka zemljišnoknjžnih sudova, za što su (već i za prvostupanjsku odluku) nekad trebale godine.

Treba poхvaliti i odlučnost Ministarstva pravosuđa, koje ima poseban Sektor za zemljišne knjige, da s jedne strane napravi daljnje korake u pojednostavnjavanju pravnog okvira i s druge poveća uporabu suvremene tehnologije u postupcima povezanim sa zemljišnoknjžnim pravom. Važno je napomenuti da se mnogo tih aktivnosti obavlja uz institucionalne i strogo namjenske donacije iz inozemstva, što je veoma rasteretilo državni proračun. Ove se godine planira maksimalno ubrzati postupanje i s tim u svezi pojednostavniti pravni okvir tako da se promijene i prilagode sve odredbe koje su usko grlo, naravno, uz uvjet da to ne ugrozi pravnu sigurnost. Jednostavno, cilj je potpuno digitalizirati spise i tako ubrzati njihovo rješavanje, odnosno omogućiti razinu koja se zasad čini nevjerojatnom – da svaki dokument bude u realnom vremenu vidljiv u zemljišnoj knjizi i svima dostupan, što je najjača obrana od manipulacija i krivotvorina, za koje je idealno vrijeme od petka poslijepodne do nedjelje, kad sud ne radi.

Kad se sva dokumentacija digitalizira, na bilo kojem sudu moći će se dobiti preslika dokumenta a da se neće morati oputovati u mjesto u kojem je zaveden. I službeni zemljišno-knjžni izvadak (kolokvijalno ‘vlasnički list’) moći će se osim na sudu (i to i brže i jeftinije te bez opterećenja radnim vremenom suda) dobiti i na mnogim drugim mjestima, primjerice kod javnog bilježnika ili odvjetnika.

Drugi je cilj zauvijek izbjeći problem koji sada stvara pravni okvir – potpuno nepotreban (ali zasad formalno nužno) odbijanje prijedloga za uknjižbu. Primjerice, u jednom slučaju (a sličnih nije malo) uknjižba je odbijena s obrazloženjem da površina nekretnine ne odgovara onoj u zemljišnoj knjizi. U osnovi je to bilo točno, ali bila je riječ o promjeni od 0,1 četvornog metra poslovnog prostora, razlika koja se pojavila nakon što su se ugovori o prodaji sklopili i nakon što se kupoprodaja realizirala, a nije bilo sporno ni o kojoj je nekretnini i poslovnom prostoru u toj zgradi bila riječ (poklapali su se i adresa, i broj čestice, i etažni poduložak i ime prednika). U tu se skupinu ubrajaju i slučajevi u kojima se u ugovor (iz bilo kojeg razloga) unijela površina veća od one u zemljišnoj knjizi.

U drugom slučaju, a i takvih je mnogo, doneseno je rješenje o nasljeđivanju koje ne sadrži OIB (a javni bilježnici objašnjavaju da im to nije obveza, ali i da njime nisu raspolažali) i postalo je pravomoćno, a zemljišnoknjžni sud nije ga mogao provesti. U trećem slučaju supružnik želi jednostavno i brzo ostvariti pravo na polovinu stečenog u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici stavljanjem zabilježbe u zemljišnu knjigu, ali odbijaju ga jer takve zabilježbe nema na popisu zabilježbi. U četvrtom slučaju provedena je zabilježba koja je već na prvi pogled bila samo ‘reket’ i sprečavala je ili otežavala milijunsku investiciju i otvaranje mnogo radnih mjesta itd. Problem pravnog okvira katkad se može riješiti otvaranjem prostora postupkom tumačenja, katkad promjenom upravo zemljišnoknjžnih pravnih normi, a katkad je nužan zahvat u druge zakonske ili podzakonske akte. Ne treba imati iluzije da će se baš sve zamišljeno ostvariti u kratkom roku. Međutim, ostvari li se samo dio, bit će to velika stvar za sve, a posebno za poduzetnike, koji su i financijski i na drugi način važan generator svakog napretka. Osim toga treba posebno cijeniti napredak na tom području, posebno to što odgovorni nisu spavali na lovorikama, nego proces pokušavaju gurati dalje.

Nekad drveni brodovi postali su brodovi napravljeni od fiberglasa, stakloplastike i posebnih kompozitnih materijala, čiji je jedini cilj da plovila postanu lakša, upravljanija i čvršća. No i danas mnogi stručnjaci smatraju da se na tom području previše eksperimentira. Neki proizvođači grade i brodove od posebnih, egzotičnih materijala koji se nikada ne mogu potvrditi u praksi zbog malih serija i visoke cijene. Sve to ne smeta da se i dalje ide u smjeru novih mješavin materijala koje bi trebale postati trend. Zasad većina njih nije dobila potvrdu u praksi. Istina je ipak da se high-tech materijali još nisu udomaćili u brodogradnji i da se još čeka pravi rezultat. Vrlo zanimljivi pokušaji danas su i na području gradnje brodova koji bi označili povratak jedrenju. Osnovna je ideja sagraditi brod koji bi trebao biti napravljen od suvremenih materijala, ali uza sve sofisticirane elemente koristio bi se jedrima radi uštede na gorivu i manjeg zagađenja okoliša. No može li se zamisliti veliki tanker na jedra kako prevozi naftu svjetskim morima? Neki stručnjaci tvrde da je to ne samo moguće nego i vrlo vjerojatno. Kako bi takvu ideju potvrdili u praksi, dvojica poznatih i uglednih ljudi, svjetski prvak u jedrenju Russell Coutts i renomirani brodograditelj Andrej Justin, odlučili su sagraditi brod koji bi zadovoljio sve kriterije vrhunskih „racera“, ali i postavio putokaz kojim bi trebali krenuti ostali brodograditelji.

Zbog toga su u Dubaju osnovali kompaniju i počeli graditi brodove od naprednih kompozitnih materijala i karbonskih vlakana. I dok su tu stvari manje ili više jednostavne, velik su problem jedra koja moraju biti što manja, jača i fleksibilnija i, naravno, veće uporabne snage. Zbog toga smatraju da će njihova jedra biti izrađena od karbonskih nanomaterijala, posebnih cijevi, s premažima od grafita. – Sigurni smo da su high-tech i jedrenje vrlo slični i potrebni jedno drugom – kaže Russell Coutts, najuspješniji kormilar u najprestižnijem Americas Cupu i jedini skiper koji je taj kup osvojio tri puta zaredom.

Zato su i osnovali tvrtku kao odgovor na suvremeni razvoj plovidbe i prateće industrije, primjenjujući napredne kompozitne materijale i tehnologiju za obradu. Izabran je upravo Dubai jer omogućuje, kako smatraju, odličan geografski položaj, financijske uvjete i pristup svim tržištima svijeta. A uspju li u uvjerenu da bi brodovi budućnosti, uz nove high-tech materijale od kojih se grade, ponovno trebali imati jedra, ovaj put napravljena nanotehnologijom, vrlo se lako može očekivati i premijerni nastup tankera s golemim jedrima kojima povećavaju putnu brzinu, smanjuju troškove putovanja, troše manje goriva, nafte koja zagađuje mora, te pružaju novi užitak putovanja.