Home / Informacije / Interbilanz

Interbilanz

Dobro je znati gdje se spremaju neopasni, a gdje opaki internetski kolačići. Ovo su ‘legalni’ i neopasni keksići, dok su oni opasni i zločudni skriveni na različitim mjestima na računalu.

Oblačenje balonera i šešira – ovako se ulazi u inkognito prozor u Googleovom browseru Chromeu koji omogućava da pojedini prozor bude inkognito. Chrome automatski onemogućava sva svoja proširenja kako taj luksuz ne bi narušio povjerljivost i privatnost vašeg tajnog suranja.

Informacija o stanju se može koristiti za autentifikaciju, identifikaciju korisnikove sesije, korisnikovih preferencij, sadržaja košarice za online kupnju ili bilo čega drugoga što se može pohraniti u obliku tekstualnih podataka. Keksi su mali komadići informacija (teksta) koje kreiraju web stranice koje pregledavate. Neke od tih keksića računalo sprema na disk, pa kada posjetite opet istu stranicu, preglednik šalje keksiće natrag web siteu.

Keksi, ili kolačići, kako im tepaju, služe za nekoliko stvari, kao što je obavještavanje određenog weba da ste ga već posjetili, što će vam, primjerice, onemogućiti da dva puta glasujete u istoj anketi na istom webu, da ne morate pamtit korisničko ime i zaporku te ih svaki put iznova unositi na neki site koji to traži. Keksi pamte i vaše osobne informacije važne siteu koji posjećujete, poput vašeg imena, sklonost ili podataka o oglasi, što pak kaže tom webu da vam pokaže oglase nalik onima na koje ste već kliknuli.

Kolačiće uvaljuje i Facebook, čak i onima koji nisu njegovi korisnici, ali kliknu na gumb Like na nekom webu koji nije dio Facebooka. Očito je da postoji niz načina na koje keksići mogu naškoditi vašoj privatnosti. Iako se čini da su nekima od njih namjere časne i nevine, oni ipak odaju da ste posjetili određeno web odredište. Štoviše, to web-odredište može ažurirati keksić svaki put kad ga posjetite, dodajući nove informacije o korištenju svaki put kad posjetite nje-gove stranice.

Kolačići ostaju na vašem računalu koliko god odluči njihov autor, od nekoliko dana do nekoliko godina. Neki se automatski brišu kad ugasite browser, a poznati su pod imenom session cookies, ali drugi na vašem PC-u mogu ostati gotovo zauvijek. Važno je reći da ti keksići ili kolačići nisu softver. Ne mogu biti programirani, ne mogu prenositi virusne, niti instalirati zločudne programe na korisnikovo računalo. No, spyware, zločudni programi za uhodjenje, ih može koristiti za praćenje korisnikovih aktivnosti, što je i nagnalo zakonodavce u Europi i Americi da ih pokušaju regulirati. Kolačiće mogu ukrasti hakeri kako bi se dočepali žrtvovinih web-računa.

Upravo zbog toga je Europska komisija u Direktivi zadužila autore web-odredišta prve strane, kako.

Pojam “keksić” je izveden od “čarobnog keksića” (engl. “magic cookie”), “paketa” podataka koje bi neki program primio i vratio nepromijenjenog. Čarobni su kolačići već bili u uporabi kad je programer Lou Montulli došao na ideju njihova korištenja pri komuniciranju na webu u lipnju 1994. godine. U to je vrijeme Montulli bio zaposlen u tvrtci Netscape Communications, koja je razvijala aplikaciju za elektroničku trgovinu za jednog svog klijenta, a mladi je programer upotrebljavajući riješio problem pouzdanosti pri korištenju virtualne košarice za trgovinu.

Zajedno s Johnom Giannandreaom, Montulli, tijekom studija pasionirani bubenar rock sastava s frizurom kakva se dobije od udara munje, iste je godine napisao početnu Netscapeovu specifikaciju za kolačić. Verzija 0.9beta pretraživača Mosaic Netscape, objavljena 13. listopada 1994., podržavala je keksiće. Prva uporaba tih keksića izvan laboratorija bila je provjera je li posjetitelj Netscapeova weba već bio na tom odredištu. Montulli je za tehnologiju keksića aplicirao patentnu prijavu 1995., pa mu je patentni ured Sjedinjenih Država za to priznao patent 1998. godine. Podrška za keksiće je ugrađena u Internet Explorer u inačici 2, objavljenoj u listopadu 1995.

U to vrijeme javnost nije znala za keksiće. Njih su računala prihvaćala automatski, bez znanja korisnika. Dok su neki znali za njih već od početka 1995. godine, javnost je za njih doznala tek nakon što je Financial Times objavio članak o kolačićima, 12. veljače 1996., što je pak skrenulo jako veliku medijsku pozornost na njih, upravo zbog opasnosti po privatnost korisnika Weba.