Spajanje s Varaždincima

Počelo je 1991. s dvojicom zaposlenih i dva telefona u unajmljenu prostoru. Pet godina poslije Zagrebačka burza već bilježi milijarde kuna godišnjeg prometa. Ipak, najboljom godinom smatra se 2007., kad su u javnoj ponudi planule HT-ove dionice i provedeno je mnogo drugih IPO-ova.

Zagrebačka burza ove godine slavi punih dvadeset godina otkad je po novno, treći put, udahnuo nov život. Dvadeset dugih godina – toliko je prošlo od obnove ustanove koja je 1945. prestala raditi jer kao špekulantska nije imala mjesta u socijalističkom društvu. Od tada do danas dogodilo se nekoliko povijesnih trenutaka kojih se vrlo dobro sjećaju akteri tog vremena – od izlistavanja prve vrijednosnice, velikih bumova do trenutačno slabog doba za hrvatsko tržište kapitala.

‘Nova povijest’ Zagrebačke burze počinje 1989., kad je 25. prosinca na sjednici osnivačkog odbora, na kojem su bili predstavnici banaka iz tadašnje SR Hrvatske i Zajednice osiguranja osoba i imovine Croatia (danas Croatia osiguranje), zaključeno da se pokrene inicijativa za osnivanje dioničkog društva Zagrebačko tržište kapitala (ZTK), da se utemelji lista prvih potencijalnih osnivača te pokrenu ZTK-ove poslovne aktivnosti.

Ugovor o osnivanju potpisan je 19. travnja 1990., a u njegovoj preambuli stoji osnovni motiv osnutka, ponajprije vezani uz upravo započete privatizacijske procese. Formalnim početkom Zagrebačkog tržišta kapitala smatra se 5. srpnja 1991., dan kad je ustanova koju su osnovale 23 banke i dva osiguravajuća društva upisana u sudski registar. Deset godina poslije, 23. travnja 2001., mijenja naziv u Zagrebačka burza. U stvaranju nove Zagrebačke burze izdvajaju se imena nekih glavnih inicijatora – danas pokojni ekonomist, pravnik i profesor književnosti Marijan Hanžeković, tadašnji ministar financija Joze Martinović te Marinko Papuga, koji je bio i prvi direktor Burze. On je povukao i Željka Karduma, koji je u početku radio razne poslove, a poslije se profilirao u glasnogovorniku.

• Tijekom studiranja na zagrebačkom Pravnom fakultetu uređivao sam studentski list i stalno mi se javljao lik koji je želio pisati o Burzi. Objavljivali smo njegove članke. To je izgledalo poput feljtona u nastavcima – prisjeća se Karduma, danas predavač na Vern’u i financijski kolumnist, te otkriva da je, zapravo, riječ o Papugi. Papuga se Kardumu ponovno javio u vrijeme njegova novinarskog angažmana na televiziji. Toga zanimljivog dijaloga i razloga zbog kojeg ga je nazvao Kardum se dobro sjeća i prepričava: ‘Osniva se burza u Zagrebu. Je l’ bi radio?’ upitao ga je Papuga. ‘A tko bi još radio, koliko ima zaposlenih?’ Kardum mu je odvratio protupitanjem. ‘Pa ja i ti, za početak’, odgovorio je Papuga. Kardum je pristao iako ga, priznaje, burze u to vrijeme nisu pretjerano zanimale i tako postao drugi zaposlenik obnovljene Zagrebačke burze.

Teškoće s kojima se Burza susrela pri osnivanju ponajprije su bile operativne: formiranje pravnog subjekta bilo je samo početak, tako su stvoreni pravni temelji za početak rada. Trebalo je odrediti i burzovna pravila, obrazovati zaposlenike, ali i buduće posrednike na tržištu kapitala. Problem je bio i primjeren prostor, pitanje regulative te uključivanja institucionalnih investitora kao nužnih sudionika tržišta kapitala. Počelo se doslovce ni od čega – u unajmljenu prostoru na Ksaveru i s dva telefonska broja posuđena od Privredne banke. Od Kanadskog instituta za vrijednosne papire dobili su pravo na prijevod priručnika za brokere i organizirali tečaj. Prva generacija brokera izašla je najesen, a među njima i neka od poznatijih imena poput predsjednika Uprave Investca Miroslava Blaževa i Davora Maričića, osnivača brokerske kuće simboličnog imena Prva generacija, poznatog i kao jednog od osnivača Fime, investicijske kuće poznate iz afere s Podravkom. Početni sustav trgovanja zahtijevao je prisutnost brokera. Tijekom dražbe nalazili su se u posebnoj prostoriji i izvikivali svoje ponude te tako zaključivali transakcije.

Prva transakcija obavljena je tek 30. ožujka 1992., i to obveznicama tvrtke Jadranske iz Malog Lošinjja. Tu je vrijednosnicu kupio i ekonomski analitičar Ivan Markovinović.

• Transakciju smo obavili na dan posljednje devalvacije u Hrvatskoj. Obavljena je preko brokera Igora Kosa, bila je to jedina transakcija tog dana. Iznos je bio 10 tisuća maraka, više nisu htjeli prodati po diskontnoj cijeni – govori Markovinović, izražavajući pritom zadovoljstvo jer je, kaže, to bila jedna od njegovih najboljih odluka. Dobro se zaradilo na devalvaciji, diskontu, nastavlja, te na konverziji tadašnjega hrvatskog dinara u marke.

Potkraj 1992. Burza počinje obavljati javne dražbe u ime Hrvatskog fonda za privatizaciju, upotrebljavajući pritom novu programsku potporu za dražbe. Dvije godine poslije uvodi svoj prvi elektronički distribuirani sustav trgovanja koji je brokerima omogućio povezanost i trgovanje na Burzi a da ne napuste svoje uredi. Početkom 1995. predstavila je svoje službene internetske stranice. U to je vrijeme bila prva burza u Europi i jedna među prvima u svijetu s vlastitim službenim internetskim stranicama. Koliko se brzo razvijalo dioničarstvo i burzovna trgovina, najbolje se vidi iz podatka da je u prvih pet godina trgovanja, od 1995. do 2000., vrijednost tržišta Zagrebačke burze narasla gotovo 10 puta, odnosno 982,6 posto.

Sredinom 90-ih godišnji promet počeli su prelaziti milijardu kuna. Prijemom trenutak u kojem Burza postaje vrlo zanimljiva ulagačima i vjerojatno jedna od najvažnijih godina bila je 1996. – uvjetnjenje Plivinih dionica na Službeno tržište. Istodobno je Zagrebačka burza postala prva industrijska kompanija iz Srednje Europe čijim se GDR-ovima trgovalo na Londonskoj burzi.

• Pliva je bila jedini IPO u Londonu na kojem je potražnja bila čak 21 puta veća od ponude – ističe Kardum. Važno je spomenuti i Zagrebačku banku, koja se također uvrstila na Londonsku burzu i zauvijek će ostati u londonskim analima jer je to ondje bio prvi GDR izdan u eurima. Još jedan vrlo važan, iako ne i pozitivan, trenutak na hrvatskom tržištu kapitala bila je kuponska privatizacija 1997. Mnogi to razdoblje opisuju kao sumrak hrvatskog tržišta. Potencijalna prilika za stradalne Domovinskog rata, nositelje prava na dodjelu kupona, odnosno dionica poduzeća koja su sudjelovala u kuponskoj privatizaciji, pretvorila se u potpuni promašaj. Taj je proces postao svrhom bogaćenja privatizacijskih investicijskih fondova kojima je većina stradalnika povjerila svoje kupone i kojima je jedini interes bio vlastita dobit. Slijedi kriza Riječke banke i, prema Markovinoviću, s njom i prve naznake problema na tržištu kapitala. Dolaze prvi veći špekulanti, počinje otvaranje investicijskih fondova. Markovinović se prisjeća razdoblja u kojem oni ‘nabijavaju’ cijene dionica radi prinosa. Pokrenuti su portalni koji to više reklamiraju i prinosi fondova rastu strelovito.

• Formira se krdo, izokreće se sustav vrijednosti, kupuje se ono što krdo želi, a ne što ima temeljne vrijednosti. Taj je obrazac na djelu i danas. Kad Nenad Bakić investira u dionice poput Đakovštine i Varteka, onda to slijede i drugi špekulanti – govori Markovinović. Veliki iskorak dogodio se u 2000-tima. Naime, ono što je Pliva bila u 90-ima u 2000-tima su bile dionice Ine i HT-a. Godine 2006. uvrštena je Ina, a velik korak naprijed za razvoj dioničarske kulture napravila je 2007. javna ponuda dionica HT-a koja je pomela sve dotadašnje i ispala jedan od najuspješnijih IPO-ova u regiji jer je svoj paket država prodavala po diskontnoj cijeni. Općenito, ta je godina bila najbolja u povijesti Burze, obilježena brojnim IPO-ovima, velikim prometima i rekordnom razinom Crobexa koji je u posljednjih 12 godina, otkad se računa, samo 1998. i 2008. zabilježio godišnji pad.

U to se vrijeme bližilo i spajanje Zagrebačke burze s Varaždinskom. Proces se dugo odgađao zbog netransparentnog poslovanja na varaždinskom tržištu kapitala, na kojem su se provodile transakcije koje se nisu mogle izvesti na Zagrebačkoj burzi. No pritisk je bio sve veći. Papuga zbog sukoba vezanog uz konsolidaciju odlazi s mjesta direktora i privremeno ga zamjenjuje pravni savjetnik na Burzi Adnan Hafizadić, poznat po nadimku Haf. Potrajao je godine na njegovo mjesto sjeda Roberto Motušić, čovjek iz brokerskih krugova. Napokon, 2007. konsolidira se hrvatsko tržište kapitala i manja Varaždinska burza pripaja se većoj, Zagrebačkoj.

Već potrajao sljedeće godine pojavljuju se prvi znaci krize i sve kreće nizbrdo: tržište koje je do tada raslo od 50 do 60 posto na godinu počinje istom brzinom padati. Nova uprava na čelu s Ivanom Gažić stiže 2010., nakon što je to mjesto morao napustiti Motušić, koji je za Burzu u vrijeme velikog rasta imao i velike planove. No sukobi s Hanfom, pad tržišta te sukobi burzovnih dioničara sigurno su bili dio razloga koji su kočili daljnji razvoj. Burzu napušta i njezin drugi zaposlenik Željko Kardum.

Što se promijenilo u ovih 20 godina? Gotovo ništa, smatra Markovinović: Rijetko smo tržište kapitala na kojem nema poreza na kapitalnu dobit i dividende. To je odlično, ali, nažalost, neće dugo. I danas neke dionice padaju i rastu 30 posto na dan, bez ikakvih valjanih razloga. Treba uvesti porez na špekulativno trgovanje, otprilike kao što je s nekretninama.

Kakav je pak pogled u budućnost? – Nastavit će se privatizacija državnih tvrtki, dalje će se uvoditi novi proizvodi i usluge radi povećanja likvidnosti, unapređivat će se transparentnost i standardi korporativnog upravljanja, radit će se na strateškom povezivanju s velikim burzovnim grupacijama – odgovaraju u Zagrebačkoj burzi.