Plati pa se žali

Prema poreznim propisima pretežna upotreba tvrtkina dobra u osobne, neposlovne svrhe ne smatra se izuzimanjem dobra iz tvrtkine imovine, nego izuzimanjem samo usluge.

Čitatelj – mali poduzetnik čije je trgovačko društvo kupilo dva apartmana. Apartmani su kupljeni legalnim novcem tvrtke da bi se upotrijebili u poslovne svrhe, dijelom, dužuše, privatno, ali s konačnom namjenom preprodaje i zarade. No Dragica Mlinac, inspektorica u Poreznoj upravi Karlovac, takvu poslovnu djelatnost sporava dvojbenim zapisnikom i određuje gotovo pola milijuna kuna kaznenog poreza. Prvo je načelno pitanje kakav je to porezni sustav u kojemu, ako kupiš dva apartmana, plaćajući poreze moraš kupiti državi još jedan i pol apartman. Plaćaju li iste poreze i uspješni tajkuni koji su nakupovali mnoge nekretnine u posljednjih 20-ak godina? A i kamo je nestao novac od poreza u vrijednosti od jedan i pol puta svih kupljenih nekretnina u posljednjih 20-ak godina?

Čitatelj se žalio službi za žalbe Ministarstva financija. I ‘odmah’ – nakon dvije godine – žalba mu je odbijena. A u odbijenici su ‘kopipejstani’ navodi iz prvostupanjskog rješenja inspektorice Mlinac. Odbijenicu s ‘kopipejstanim’ sadržajima potpisala je, pogotove, Zdenka Koharić, šefica famozne službe za žalbe Ministarstva financija. Prema načelu ‘plati pa se žali’ čitatelj je podnio tužbu Upravnom sudu (u kojemu sad rješavaju tužbe za primljene prije četiri godine). U njoj navodi da ni jednom odredbom Zakona o porezu na dobit nije propisano da se u popis dugotrajne imovine ne može unositi imovina koja se ne upotrebljava u poslovne svrhe, zato nije određeno ni da se takva imovina mora izuzeti iz tvrtkina vlasništva. Prema tomu tvrtka je morala poništiti troškove amortizacije i povećati poreznu osnovicu za obračunani iznos amortizacije, a ne izuzimati iz svog vlasništva sporne apartmane.

I prema članku 10. Općeg poreznog zakona porezne činjenice moraju se utvrditi prema gospodarskoj biti. To znači da se mora oporezivati gospodarska aktivnost, odnosno inspektorica Mlinac morala je oporezovati izuzimanje usluga uporabe apartmana u privatne svrhe, a ne obvezivati tvrtku da izuzime iz popisa dugotrajne imovine sporne apartmane. U tužbi čitatelj navodi da se i prema čl. 24. Pravilnika o PDV-u upotreba dobra tvrtke u privatne potrebe oporezuje kao vlastita potrošnja – korištenje uslugama. A ako poduzetnik fizička osoba ne donese odluku o izuzimanju dobra iz imovine tvrtke, pretežna upotreba tog dobra u privatne neposlovne svrhe ne smatra se izuzimanjem dobra, nego izuzimanjem usluge.

Čitatelj kaže da je prije nego što je karlovačka porezna inspektorica Dragica Mlinac krenula u akciju tvrtka dobila hipotekarni kredit za financiranje kupnje poslovnog prostora založivši apartman. Sad nakon inspekcije mora oba apartmana registrirati kao osobno vlasništvo unatrag, do dana kupnje. Budući da hipoteka slijedi nekretninu, nakon akcije inspektorice Mlinac čitatelj će postati vlasnik apartmana na kojemu je hipoteku zasnovala tvrtka koja prema poreznici Mlinac zapravo nije bila vlasnik tog apartmana. Možda bi inspektorica Mlinac, jer je otkrila da tvrtka nije bila vlasnik tih apartmana, mogla protiv tvrtke predložiti i kaznenu istragu zbog toga što je hipoteku zasnovala na tuđoj nekretnini. Sigurno bi se i u tom postupku moglo po načelu ‘plati pa se žali’ ušićariti dodatan novac za ispražnjenu državnu blagajnu.