Banke i faktoring zaslužni za osmijeh financijaša

Na prvi pogled ili, još točnije, na temelju financijskih pokazatelja i rezultata poslovanja lako bi se moglo zaključiti da je domaća financijska industrija na konju. U odnosu na realni sektor, gdje svaki dan poneko poduzeće stavi ključ u bravu, tomu doista i jest tako, barem kad je riječ o bankama koje su još neprikosnoveni gospodar domaći financijske scene. Podaci za 2010. godinu pokazuju da je cjelokupna bankarska industrija ostvarila čak 4,6 milijardi kuna bruto dobiti (prije oporezivanja), što je oko dva posto više nego lani. Tome su najviše pridonijele dvije najveće banke u Hrvatskoj – Zagrebačka i Privredna koje su zajedno ostvarile 2,6 milijardi kuna bruto dobiti. Kako u svakom žitu ima kukolja, tako je i nekoliko, uglavnom manjih banaka, poput Karlovačke, Croatia, Banke Kovanica, ali i Raiffeisen stambene štedionice zagubilo u minus ukupno težak 202 milijuna kuna. No s obzirom na zanemariv udjel aktive tih banaka, regulator (HNB) nije zabrinut za sigurnost cijelog sustava. Znakovito je, međutim, da su čak i velike banke (o malima da i ne govorimo) poput Privredne, Erste, Raiffeisen i Splitske banke zabilježile veliki pad dobiti. Primjerice, dobit Splitske banke pala je čak 44 posto.

Posve je drukčija priča s ostatkom financijske industrije, posebno s leasing-kućama koje doslovce jedva preživljavaju. Podaci čak i ne pokazuju u dovoljnoj mjeri koliko je stanje dramatično. Ta je industrija lani završila u minusu ukupno teškom 337,6 milijuna kuna (što je nevjerojatnih 174 posto bolje nego u 2009.). Šest je leasing-kuća prošlu godinu završilo u gubitku, no ukupni je gubitak ipak ponajviše pogurao Hypo Leasing Kroatien s čak 924 milijuna kuna. No i oni koji još drže glavu iznad vode od početka krize ostvaruju sve manju dobit, a rezerve se tope. Primjerice, u leasingu je bruto dobit u odnosu na 2009. pala gotovo 90 posto, Unicreditu 55, a Raiffeisen leasingu oko 60 posto. Golem je to pad za ne tako davno najbrže rastuću industriju u zemlji.

Kao što se očekivalo od krize su najviše profitirale faktoring kuće čija bruto dobit – raste. Prvi faktor tako je ostvario 13 milijuna kuna bruto dobiti ili 26 posto više nego 2009., a u Erste faktoringu dobit je porasla čak 131 posto. No mjesta čuđenju nema, jer ako u vrijeme sveopće nelikvidnosti i neplaćanja neće profitirati tvrtke koje otkupljaju nedospjela potraživanja i tako poduzećima osigurale ‘keš’ za svakodnevni život, tko će onda? Osiguranja su, nakon prvotnoga kriznog udara, konsolidirala poslovanje pa su lanjsku godinu završila s ukupnom bruto dobiti teškom 324,7 milijuna kuna. Zanimljivo, među njima su samo dva gubitaša (Basler i Triglav osiguranje) i uz iznimku dva društva kojima je dobit pala (Croatia i Grawe) većina je osiguravajućih društava iz vrlo teške recesijske godine uspjela izvući maksimum.

No iza kulisa stvari su ponešto drukčije. Čak i kod banaka. Iako banke ukupno pokazuju blistave rezultate, to ne znači da svugdje cvate cvijeće. Banke, naime, muku muče s naplatom kredita. Prema najnovijim podacima HNB-a nenačelnih je kredita trenutačno 11,46 posto i taj udjel raste. Viceguverner Davor Holjevac tvrdi da bolje neće biti ni do kraja godine. Bankarski sektor, naime, očitava pravo stanje poduzeća s odmakom od nekoliko tromjesečja. Kako hrvatski BDP još pada (mogao bi se oporaviti u drugom ili trećem tromjesečju s dolaskom turista), nema naznaka da bi naplate odjednom procijenila. A poduzeća su znatno gori dužnici od građana, jer je 18 posto, dakle gotovo svaki peti kredit odobren poduzećima nenačelnim.

Pitanje je što će biti i sa savjesnošću građana, jer je čak 40 posto stambenih kredita odobreno u ‘švicarcima’, a franak još leti u nebo i ne pokazuje namjeru da se zaustavi. Bankarsko je tržište, ali i javnost, blago rečeno prije tri mjeseca potresla Maruška Vizek sa zagrebačkog Ekonomskog instituta. Upozorila je da nam upravo zbog izloženosti lošim kreditima prijeti nova bankarska kriza. Iako se mnogi, pa ni vrh HNB-a, s njom nisu složili, upozorenje nije bezazlano. Vizek, naime, prijetnju vidi u golemim kreditima odobrenim građevinarima. Ona tvrdi da je na tržištu nekretnina ostalo zaleđeno mnogo kredita koje su banke odobrile građevinarima za gradnju stanova i drugih nekretninskih projekata koji se sada ne mogu prodati.

Prema službenim podacima, u građevinarski sektor je potkraj 2009. godine bilo uloženo oko 30 milijardi kuna. U sektoru upravljanja nekretninama, izravno vezanom uz građevinarstvo i tržište nekretnina, uloženo je petnaestak milijardi kuna. To je zajedno oko 45 milijardi, a znatan dio tih kredita banke ne mogu naplatiti, sve dok građevinari ne prodaju te projekte. Zato nema razumijevanja za Vladine subvencije za kupnju stana. Krizu, tvrdi Maruška Vizek, nećemo riješiti sve dok se ne saniraju, odnosno amortiziraju gubici koji tek trebaju nastati zbog pogrešnih poslovnih odluka građevinara i bankara.

Činjenica je da banke reprogramiraju gotovo sve kredite građevinarima i daju im nove kredite da spriječe njihov stečaj. Banke su, prema nekim izvorima, čak sklone financiranju troškova održavanja tih neprodatih stanova kako bi se ipak prodali po istim cijenama koje su imali 2008. godine. Vizek je uvjeren kako banke ne shvaćaju da je financijski sustav zatvorena posuda: ako nekome daju povoljniji kredit ili čak implicitnu subvenciju, drugome će morati naplatiti veću kamatnu stopu kako bi im profit ostao na istoj razini. A možda bi upravo taj građanin ili poduzeće, kojemu je banka povećala kamatnu stopu kako bi održala na životu građevinarsku industriju, htio kupiti stan, ali zbog veće stope to više financijski neće biti u stanju.

U HNB-u tvrde da opasnost od izloženosti građevinarima nije ni upola tako dramatična, jer je većina tih kredita odobrena HAC-u iza kojega stoji država. U svakom slučaju bankari hodaju po žici, jer zasad nema naznaka gospodarskog oporavka; pred nama su i izbori, a prije njih gospodarski život potpuno staje. A stvari su, naime, vrlo jednostavne – ako se ne oporave poduzeća, neće ni banke. Zato se ne treba čuditi da su još oprezni s kreditima, iako službeni podaci to demantiraju – zaključno s travnjem ove godine privatnim je poduzećima odobreno 95,9 milijardi kuna, što je oko 7,5 milijardi više nego u istom razdoblju lani. Doduše, to je daleko od zlatnih vremena, ali ipak se kreće.

Zasad se uglavnom odobrivaju krediti putem državnog modela A+, dakle putem HBOR-a, a i to ne baš u izobilju. No daleko više zabrinjavaju došaptavanja poduzetnika kako dugoročni krediti postaju endemične pojave. O rokovima dužim od sedam ili deset godina već neko vrijeme mogu samo sanjati. Očito, ne samo da su presušile slavine inozemnih majki (koje imaju pregršt vlastitih problema) nego se i dalje drže svoje mantle, naime da dobrih projekata jednostavno nema. Valjda nisu čuli guvernera Željka Rohatinskog koji je nedavno priznao da je upravo zbog postojanja takvih programa otpustio 6,3 milijarde kuna. Uostalom, dotok kapitala iz inozemstva nije im ni potreban, jer banke plivaju u likvidnosti, samo se, velikim dijelom i zato što su se opekle na građevinarima, ne usude odobrivati dugoročne, investicijske kredite, izuzev ako investitor nije osiguran poput Pentagona. Ostalo su manje-više reprogrami i spašavanje kvalitete portfelja. Kako stvari sada stoje s takvom bismo slikom mogli debelo zagaziti i u 2012. godinu.