Pad BDP-a veća je prijetnja sigurnosti od Grbićevih ‘anonimki

Signali s terena upozoravaju na to da je poslovanje mnogih tvrtki u svibnju dodatno, dramatično palo. Što vlast upornije provodi svoj gospodarski program – recesija je sve dulja i teža.

Ako postoji tema zbog koje se trebalo sastati Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti, onda je to pad hrvatskog BDP-a i u prvom tromjesečju 2011. Istina, optužbe Damira Polančeca da mu je ravnatelj policije Oliver Grbić savjetovao pisanje ‘anomimki’ protiv oporbenih čelnika jesu ozbiljna stvar, ali ni izdake ne ugrožavaju nacionalnu sigurnost kao nastavak urušavanja nacionalne ekonomije.

Opasnost od ‘anomimke’ protiv sebe za političara ima veću težinu od podatka da svakog dana na dražbi zbog bankrota završi 25 obiteljskih kuća ili da deseci poduzeća na dan upadaju u blokade, a zaposlenici ispadaju na cestu.

Sad će legalisti iz Ureda predsjednika Josipovića deklamirati kako prema Ustavu predsjednik države nema ovlasti miješati se u Vladino vođenje ekonomske politike. Ali kao i sve drugo u pravu, i to je podložno tumačenjima i interpretacijama – ako ima volje. Nastavak urušavanja nacionalne ekonomije najveća je prijetnja nacionalnoj sigurnosti.

Sad bi mi neki od vjernih analitičara ‘Ekonomalija’ mogli zamjeriti: ‘Odakle ti pravo držati lekcije Josipoviću kad u posljednje vrijeme ni sâm gotovo uopće ne kritiziraš ekonomsku (ne)politiku premijerke Jadranke Kosor i njezinih ekonomskih ideologa?’ I imali bi pravo. Ova je vlast toliko puta dokazala da ne zna voditi učinkovitu proturecesijsku politiku, njezini rezultati u dvije godine toliko su katastrofalni da se kroničaru više ne da trošiti prostor dokazujući dokazano. A savjetovati gluhomu također je uzaludan posao. Zagovornici novog ekonomskog modela priklopljeni su se taktici čekanja parlamentarnih izbora.

Nažalost, stvarnost nam pokazuje da imamo krivo. Koliko god od toga ne bi bilo koristi, treba iskoristiti svaki trenutak da se javnosti pošalje poruka kako su posljedice glavinjanja Vlade premijerke Kosor dugoročno veoma opasne.

Ako već Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti ne smije raspravljati o najvećem problemu, onda neka se osnuje vijeće ekonomske sigurnosti. A kad se već mijenjaju kaznjeni propisi, trebalo bi unijeti i neke članke koji bi omogućili da se neodgovornim premijerima i ministrima može suditi ako im se dokaže da su svjesno uništavali nacionalno gospodarstvo. Ako treba, i ‘anomimkama’.

U prvom kvartalu hrvatska ekonomija potonula je za još 0,9 posto. Prognozera, kao i uvijek, najavljaju poboljšanja, koja se onda ne dogode. Dovoljno je ovih dana slušati brojne poduzetnike i menadžere zgrožene svojim poslovnim rezultatima u svibnju. Pojavile su se i neočekivano duboke rupe u realizaciji planova. Signali stižu iz proizvodnje, prometa, pa i iz stranih trgovačkih lanaca. Rezultati za drugi kvartal bit će objavljeni u vrijeme turističke sezone pa se već može predvidjeti da će vlast, ali i dio neodgovornih analitičara, tvrditi kako će nas izvući dobra turistička sezone. Hoće, hoće… kao što turizam ‘izvlači’ Španjolsku, Grčku i Portugal, najveće gubitnike u Europskoj uniji.

Za mjesec dana navršit će se dvije godine otkad je Ivo Sanader dao ostavku na premijersku funkciju, a preuzela je Jadranka Kosor. Recesija je obilježila sav njezin dosadašnji mandat. A najstrašnije je što nasmiješena premijerka ni u jednom trenutku ne pomišlja da njezin Program ekonomskog oporavka možda ipak ne može dati rezultat, osim pada BDP-a. To je čak i za hrvatske političare – ispod razine.

Prije nekoliko godina i u Hrvatskoj je izašla knjiga Malcolm Gladwella ‘Točka preokreta’. Njezina je poruka da su pojave i ponašanje jedno vrijeme postupni, ali točka preokreta nastupa kad izbije zaraza. Tad i male promjene imaju velik i nezaustavljiv učinak s dramatičnim posljedicama.

Svibanjska rupa 2011. mogla bi, nažalost, biti takva točka preokreta. Nekoodinirane i nedomišljene Vlade akcije, poput uvođenja tvrdoga financijskog ograničenja za građane i obrtnike, mogu biti objašnjenje sloma potražnje u svibnju. Koliko god zaštita vjerovala (ponajprije banaka i države) bila legitimna, ako s druge strane nema drugog poticaja za povećanje potražnje – rezultati mogu biti dramatični.

Prihvaćanje svih političkih čimbenika da će se izbori održati tek potkraj godine imat će visoku cijenu za sve kojima je normalno da su prijave protiv političara veća prijetnja od Vladina ekonomskog populizma koji nanosi sve nepopravljivu štetu nacionalnoj ekonomiji.