Posljednjih godina ljubav prema vinu uzela je maha i broj novih vinara koji traže svoje mjesto pod suncem raste nevjerojatnom stopom. U moru novoga valja pronaći način na koji se brend može predstaviti korisnicima. I što je u trendu? Digitalni mediji.
Možete ulupati milijune kuna u oglašavanje vlastitog vinskog brenda, ali on neće postići velik uspjeh dok okus ne zadovolji nepce iskusnog ljubitelja. I onda počne priča. Priča o brendu, priča među korisnicima… I stvar je riješena. Valjda su se tom istinom vodili proizvođači vina koji su korisnicima ponudili priču o podrijetlu, a daljnju izgradnju prepustili potrošačima. To je razlog zbog kojeg većina vinarija ko vrag od tamjana bježi od masovnih medija, klasičnih marketinških kampanja, strahujući valjda da će im takvo što ubiti ekskluzivnost, učiniti ih zamamnima kao što je čaša jogurta. Međutim, posljednjih godina ljubav prema vinu uzela je maha i broj novih vinara koji traže svoje mjesto pod suncem raste nevjerojatnom brzinom. U moru novoga valja pronaći način na koji se brend može predstaviti publici. I što je u trendu? Digitalni mediji.
To je i prošlog tjedna dokazao jedan od predavača na marketinškom festivalu Ideja X Gary Vaynerchuk, marketinški guru i strastveni ljubitelj vina, napitka za bogove, koji je uspio dobro unovčiti tu svoju strast. On je, naime, uspio svoj vinski biznis (kolekcionarstvo i prodaju vina) s četiri milijuna dolara prihoda povećati na nevjerojatnih 50 milijuna, i to samo u tri godine. Osim što Vaynerchuk, kao što je sâm priznao, odmalena njeguje poduzetnički duh, u pomoć su mu pristigle i društvene mreže, posebice Twitter. Još 2006. privukao je pozornost korisnika na svoj brend WineLibrary, i to tako što je uletio u svijet vinskih blogera, a godinu poslije povećao je svoje aktivnosti na Twitteru koje su ga zapravo učinile zvijezdom u vinskom biznisu. Danas Vaynerchuk navodno provodi i do deset sati na dan na Twitteru i s pomoću linka search.twitter.com pronalazi teme poput merlota, chardonnaya, zinfandela i slične te se uključuje u rasprave, odgovara na pitanja i donosi sadržaj. Njegovo ‘uhođenje’ ljubitelja vina na Twitteru rezultiralo je s više od 870 tisuća pratitelja na svom profilu i gotovo 15 tisuća na profilu svog brenda Wine Libraryja. Osim toga njegov videoblog Wine LibraryTV na dan posjeti više od 100 tisuća posjetitelja.
Tajna Vaynerchukova uspjeha zapravo je u njegovu načinu na koji promatra socijalne mreže. Kao što je tijekom svoga zagrebačkog gostovanja naglasio, prezire kad se te platforme naziva medijima jer mediji zapravo guraju svoje poruke, što, za njega, nije slučaj s društvenim mrežama. On ih, naime, zove alatima koji ‘humaniziraju biznis’ jer se s pomoću njih poduzetnik brine za svoje korisnike.
Kako bi ilustrirao svoju tezu, Vaynerchuk se poslužio vlastitim primjerom. Zainteresirao ga je, naime, jedan tviteraš i novi kupac njegova vina. Odlučio ga je stoga s asistenticom pratiti na Twitteru i otkriti što još voli osim dobre čašice. Nakon tijedana ‘uhodjenja’ otkrio je da je obožavatelj američke sportske momčadi. Odlučio je otkriti i njegovu adresu te mu poslati potpisani dres njegova najdražeg igrača sa zahvalom iz Wine Libraryja. Rezultat? Posve nepoznati tviteraš postao je njegov vjerni kupac i o Vaynerchukovoj gesti govorilo se naveliko. Taj američki predavač, kreator sintagme ‘ekonomija zahvalnosti’, uspio je dokazati kako socijalni mediji, pardon, mreže, uspjevaju promicati vina bez obzira na to što se brendovi zapravo temelje na tradiciji.
