Potrošački trendovi 2012.

Uopće fraze i obećanja koja su ponovno upućena sa samita G8 održanog potkraj prošlog tjedna u Deauvilleu za veći dio svijeta slaba su utjeha. U 2010. za razvoj siromašnijih izdvojeno je 19 milijardi dolara manje od ciljeva postavljenih 2005.

Čelnici osam najrazvijenijih svjetskih ekonomija na još jednom su svom sastanku, ovaj put u francuskom ljetovalištu Deauvilleu, očekivano poduprli nove demokracije koje se stvaraju narodnim ustancima na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi. Retorika upotrijebljena u priopćenju s ovogodišnjeg samita G8 pokazuje snažnu potporu ‘arapskom proljeću’ koje su opisali kao ‘vrstu transformacije kakva se dogodila u Srednjoj i Istočnoj Europi nakon pada Berlinskog zida’. Zbog toga je samit vođa G8 završio obećanjima o milijardama pomoći tranziciji u ‘novom partnerstvu koje povezuje potporu i razvojna sredstva s političkim i ekonomskim reformama’ u zemljama regije koje su ‘zbacile autokratsku vladavinu’.

Ne može se poreći da nedavni događaji u arapskom svijetu imaju dalekosežne posljedice. Bilo bi neozbiljno da su lideri zemalja G8 ignorirali te promjene koje se još događaju u regiji. Međutim, ostaje neodgovoreno pitanje koje će potrebe bogate zemlje povući da bi ispunile obećanja o podupiranju promjena.

Detalji novih obećanja o razvojnim sredstvima za bliskoistočne i sjevernoafričke zemlje previše su nejasni da bi se moglo odrediti koji će se koraci napraviti i koje će zemlje moći ostvariti pravo da prime taj novac. Priopćenje sa samita G8 u Deauvilleu, zanemarimo li opće ideje i namjere, prilično je neodređeno, stoga stoje argumenti da se o ishodu samita glede njegova većeg utjecaja razmišlja s velikom sumnjom. Danas, kad se i gospodarstva država G8 suočavaju s mnogo strukturnih problema, nova obećanja nemaju preveliku težinu.

U prošlosti napredne ekonomije od kojih se stoji G8 nisu bile inspirativne u ispunjavanju svojih obećanja. Štoviše, G8 danas nema isti utjecaj na ključne globalne ekonomske probleme kao što je imao prije tri ili četiri godine. Nove su ekonomije, posebno one u skupini G20, koja je sada primarni forum za međunarodnu ekonomsku suradnju, danas u boljem položaju nego prije da se čuje njihov glas, zbog čega G8 očekuje izazov preuzimanja nove uloge u međunarodnoj ekonomiji.

Francuska je tijekom svog predsjedanja predložila da se ‘novi G8’ usredotoči na pitanja u kojima članovi mogu imati stvaran učinak i izbjeći uvođenje agende G20. Odredili su nove zajedničke izazove koji očekuju zemlje G20 – internet, inovacije, zeleni rast i održivu ekonomiju te nuklearnu sigurnost. Iz perspektive zemalja s malim prihodima samit G8 manje je relevantan. Industrijski napredne ekonomije nisu izvršile svoje prijašnje obveze prema njima na područjima razvojnih sredstava, trgovine i reformi globalnog financijskog i ekonomskog upravljanja.

Uznemiruje i to što vođeće svjetske ekonomije pokušavaju gurnuti pod tepih neuspjeh ispunjavanja prijašnjih obećanja. Prema zadnjim procjenama Odbora za razvojnu pomoć OECD-a, međunarodnoga nadzornog tijela za iznose potpora, razvojna sredstva za zemlje s niskom razinom prihoda u 2010. bila su 19 milijardi dolara manja od ciljeva postavljenih 2005. Siromašne ekonomije zato mogu naći vrlo slabu utjehu u ishodu samita. Te ekonomije već su doživjele da globalni događaji kao što su dužnička kriza u Južnoj Americi 80-ih, posljedice pada Berlinskog zida ili rat protiv terora preusmjeravaju fokus bogatih naroda s njihovih problema. Zbog toga su općenita obećanja G8 kao što su osiguranje sigurnosti opskrbe hranom, podupiranje ekonomskog razvoja, istraživanje svih mogućnosti kako bi se potaknuo razvoj ili završenje tzv. runde pregovora u Dohi, već dugo zamrznute, malo važna u ovom trenutku.

U G8 prvi se put raspravljalo o internetu na razini čelnika država i vlada. Cilj je samita u Deauvilleu, kojem je prethodio forum e-G8 u Parizu, bio definiranje zajedničkih načela i jačanje međunarodne suradnje koja bi trebala jamčiti razvoj ‘odgovornog’ interneta. Lideri su raspravljali o ključnim pitanjima kao što su zaštita privatnosti i slobode, postovanje intelektualnih prava i internetska sigurnost. Ima onih koji smatraju da G8 namjerava promicati vrijednosti IP-zaštite, kontrole autor-skih prava i čvršće državne kontrole interneta. Za teoretičare zavjere e-G8 ekvivalent je Grupe Bilderberg s tajnim vođama diljem svijeta koji žele zaštititi i promicati vlastiti interes. U svakom slučaju, riječ je o dvjema suprotstavljenim stranama, pri čemu jedna zahtijeva veću kontrolu interneta, a druga veću slobodu. Kako će u budućnosti te grupe pomiriti želju za izgradnjom novih tržišta i potrebu za većom online društvenom odgovornošću, pokazat će vrijeme.

Jedan od prioriteta G8 jest energija i zeleni razvoj radi otvaranja novih radnih mjesta i postizanja održivog razvoja. Analize Programa zaštite okoliša UN-a (UNEP) i Međunarodne organizacije rada pokazuju da bi investiranje 1,25 posto globalnog BDP-a svake godine u energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije moglo srezati globalnu potražnju za energijom za devet posto do 2020. i gotovo 40 posto do 2050. Mnogo primjera iz cijelog svijeta pokazuje golem potencijal za otvaranje novih radnih mjesta u tom sektoru okretanjem zelenoj ekonomiji. Stoga u izvještaj o globalnom gospodarstvu G8 posebno naglašava ulaganja u obnovljive izvore energije, nužan element za dobro upravljanje planetom i borbu protiv globalnog zatopljenja.

Austrijancima je štednja stari običaj – najstarija štedionica posluje im već gotovo 200 godina. Prva štedna knjižica u Srednjoj Europi ispisana je 4. listopada 1819. u Beču u Erste Österreichische Spar-Casseu. U posljednjim desetljećima devetnaestog stoljeća i početkom dvadesetog, do Prvoga svjetskog rata, novac je u Austro-Ugarskoj bio stabilan i dugoročna štednja isplativa. To je odlučno opisao Stefan Zweig u autobiografskom djelu ‘Die Welt von Festern’ (‘Svijet jučerašnjice’).

U 2010. čak 83 posto Austrijanaca imalo je barem jednu štednu knjižicu, a 41 posto odraslog stanovništva izjavilo je da je motivirano za štednju. U godinama krize ta motivacija raste, a u godinama gospodarskog uzleta pada: primjerice, u kriznoj 2009. za štednju je bilo motivirano 49 posto stanovnika, a u konjunkturno odličnoj 2006. samo 36 posto. Telefonsko istraživanje austrijskog instituta IMAS-a na reprezentativnom uzorku stanovnika Austrije starijih od 15 godina, provedeno po narudžbi Grupacije Erste, pokazalo je da Austrijanac u prosjeku štedi 165 eura na mjesec – za 10 eura više nego u 2009. Na pitanje je li zadovoljno uštedenim iznosom 57 posto odgovorilo je potvrđno.

Austrijski Savezni statistički zavod objavio je potkraj svibnja kamo se Austrijancima isplati putovanje. Tradicionalna analiza vrijednosti turističke košarice u nizu država pokazuje da se u europskim postkomunističkim državama za 100 eura još može dobiti znatno više proizvoda i usluga nego u Austriji. Ipak, za turiste je među promatranim zemljama najjeftiniji Meksiko. Ovogodišnja rang-lista vrijednosti eura u drugim državama u odnosu na Austriju pokazuje da turist u Meksiku za 100 eura dobije onoliko količinu robe i usluga koja bi ga u Austriji stajala 160 eura. Prema tomu zemlje koje imaju indeks veći od 100 turistima su jeftinije od Austrije, a one s indeksom manjim od 100 skuplje. U Hrvatskoj austrijski turist za svojih 100 eura može dobiti robe i usluga koje bi ga u Austriji stajale 134 eura. Po tome smo na sedmome mjestu.

Ispred nas su Poljska (139 eura), Turska (143 eura), Mađarska (150 eura), Slovačka (151 eura) i Češka (153 eura). Hrvatsku može donekle utješiti podatak da su njezini turistički konkurenti za Austrijance većinom skuplji, osim Turske. Tako u Grčkoj za svojih 100 eura mogu dobiti robe i usluga samo u vrijednosti od 103 eura, u Španjolskoj 112 eura, a u Italiji im je kao kod kuće – za 100 eura dobiju vrijednost od 100 eura.

Real Vienna, sajam nekretnina koji se fokusira na Srednju, Istočnu i Jugoistočnu Europu, ove godine održan šest put. Kriza je očita, broj izlagača (150-ak) nije ni izbliža jednak onomu otprije tri-četiri godine. Sajam je ovog svibnja bio samo u jednoj hali i trajao je dva dana, a ne tri. Među izlagačima je bilo i nekoliko hrvatskih, većinom županije sa sjevera Hrvatske, Grad Zagreb i jedno splitsko poduzeće. Analitičari kažu da je na istoku kontinenta broj projekata s nekretninama lani veoma skočio u odnosu na slabu 2009., ali da još nije ni izbliža kao u poletnoj 2008. Većinu interesa investitora u tom dijelu Europe danas privlače Poljska, Češka i Rusija, a u drugim je državama aktivnost prilično zamršla.