Budućnost je u prodaji prijenosnih računala, a ne samo u servisu. Dubravko Puhelek sa suprugom Gordanom vodi tri uspješne manje informatičke tvrtke – Zel-cos, Mikronis i Mikronis centar. U prodaji prijenosnih računala već godinama drže više od deset posto hrvatskog tržišta, a uspjeh na tržištu duguju i svojoj uglavnom mladoj i ambicioznoj ekipi prodavača i servisera.
Remda mu je ideja o poduzetništvu bila posljednja na pameti dok se zajedno s vršnjacima iz Zeline zabavljao uz pop i rock glazbu te raskapao po računalu čak i nakon nastave u Tehničkoj školi ‘Ruđer Bošković’, 39-godišnji Dubravko Puhelek danas vodi tri uspješne manje informatičke tvrtke. Istina, riječ je o srodnim poduzećima proizašlima iz tvrke Zel-cos, kojoj je vlasnik Dubravko i od osnivanja 1991. bavila se popravljanjem i servisiranjem računalne opreme. Tu je i tvrtka Mikronis, čija je vlasnica njegova supruga Gordan Puhelek, te od lanjskog prosinca Mikronis centar preko kojeg se upravlja prvim specijaliziranim brend sto-reom Hewlett-Packard, u zagrebačkom Arena centru, kojemu su zajednički na čelu.
No, iako je posao, kao što kaže, počeo pomalo slučajno, inženjer komunikacija Dubravko Puhelek zaslužuje za već cijelo desetljeće uspješnog poslovanja dijeli sa suprugom Gordanom, 34-godišnjom ekonomističkom koja je magistrirala na temu profesionalne prodaje. Iako ne bez mnogo odricanja i muke Puheleki se, kao malo tko kod nas, mogu pohvaliti da udar krize nisu osjetili, barem nisu donedavno.
Tek smo ove godine počeli osjećati lagani pad prodaje jer čini se da je sad i viša srednja klasa, poput liječnika, odvjetnika i menadžera, financijski sve iscrpljenija. No, to nam je manji problem jer servisiranje i prodaja računala, noutbukova, pisača, monitora i sličnog, ipak su od luksuza postali nužnost. Neplaćanje nam je zapravo najveći problem – kažu direktor i direktorica tvrtki s ukupno 55 zaposlenih, iza kojih je u poslovoj 2009. ukupan prihod od osam milijuna eura (bez PDV-a). Na godinu se u Mikronisu, koji su klijenti prepoznali kao vodeće mjesto za nabavu noutbukova, u prodavaonicu na zagrebačkoj Trešnjevci, proda između 12 i 13 tisuća prijenosnih računala, a servis Zel-cos na Borovju na godinu popravi oko 14 tisuća monitora, računala, noutbukova, pisača, projektor, servera i slično.
A sve je počelo s prvim Puhelekovim zaposlenjem u maloj privatnoj tvrtki Zel-cos, koju je potkraj 90-ih godina bivši vlasnik po odlasku u mirovinu namjeravao prodati. Kako se radilo o tvrtki s pet zaposlenih, bez skupe opreme i raskošnih ureda, Puhelek je uspio dogovoriti s donedavnim šefom otkup tvrtke i isplatu tijekom četiri godine. Imao sam nešto uštedevine za polog, a ostalo sam tijekom četiri godine otplatio. No, vrlo sam brzo shvatio da od servisiranja neće biti budućnosti, jer…
Ste na taj način uvijek na repu zbivanja – kaže Puhelek te dodaje kako je supruga njegovim poslovnim instinktima dodala svoje poznavanje ekonomije, poslovanja i marketinga. Zajedničkim snagama počeli su osmišljavati način da se nametnu tržištu prodaje računalne opreme, no na osnivanje nove tvrtke Mikronis 2001. ponajviše ih je natjerao tadašnji ugovor s IBM-om, prema kojemu sve dok održavaju njihovu opremu ne smiju pod istim imenom imati i prodaju.
Dvije godine poslije, doduše, IBM im više nije postavljao takav zahtjev, no tvrtka je već bila osnovana pa je sada sav posao prodaje isključivo brendiranih uređaja išao putem Mikronisa, a posao servisa putem Zel-cosa. Prijelomna godina, kažu Puheleki, za njih je bila 2005., kad su se odvažili dići kredit i kupiti kuće na zagrebačkoj Trešnjevci, u čijem je prizemlju Mikronisovo prodajno mjesto. Tada je kod njih već bilo zaposleno 25 djelatnika, a svake sljedeće godine dolazilo ih je barem pet novih u tvrtku.
