Nanotehnologija i medicina vole se javno. Počeo je uzgoj posebnog cvijeća kako bi se pomoglo osobama koje su izgubile vid ili koje pate od makularne degeneracije.
U gotovo svakoj medicinskoj grani očita je primjena nanočestica. Voli ih i alternativna medicina, i to zbog proizvodnje prirodnih antibiotika – nanosrebra i nanozlata.
Nanotehnologija bez ikakve dvojbe dolazi, suglasni su mnogi stručnjaci u svijetu. A o čemu je zapravo riječ? O upravljanju materijalima koji su nevjerojatno malih dimenzija. Takva tehnologija omogućuje stvaranje struktura s novim svojstvima zbog veličine, oblika i sastava. U nanotehnologiji se govori o veličinama manjim od sto nanometara, riječ nano znači patuljak i služi kao kratica za jednu milijardinu. Stoga je nanometar milijarditi dio metra. Stručnjaci su suglasni da je ta tehnologija ključna djelatnost u 21. stoljeću za svijet medicine, vojne industrije, elektronike…
Nanotehnologija se, naravno, primjenjuje u medicini za ranu dijagnostiku i liječenje bolesti, ali i u alternativnoj medicini za proizvodnju nanominerala poput nanosrebra i nanozlata, prirodnih antibiotika kojima se može svladati svaka infekcija. Zahvaljujući naporima i uspjesima stručnjaka na tom području razvijene su specifične tehnologije za određene grane medicine. Tako na primjer postoje nanobiotehnologija koja je zapravo osnova mnogih novih uredaja koji se razvijaju za medicinu i kirurgiju poput poznatih nanorobota. Njezina je primjena očita u gotovo svakoj medicinskoj grani, od onih vezanih uz tumore (nanonkologija), neurološke poremećaje (nanoneurologija), kardiovaskularne poremećaje (nanokardio logija), bolesti kostiju i zglobova (nanortopedija), bolesti oka (nanooftalmologija), zaraznih bolesti i slično. Nanobiotehnologija će posve sigurno olakšati integraciju dijagnostike i terapije te ubrzati razvoj personalizirane medicine u kojoj se traži najprikladnija terapija za svakoga. Početni koraci na tom području već su napravljeni, no ostaje još točno utvrditi područja na kojima se može primjenjivati bez ikakvih posljedica.
U svakom slučaju, istražuju se načini ostvarivanja novih i moćnih alata koji bi mogli poboljšati terapijske i dijagnostičke mjere u medicini. Nanotehnologija se koristi malim objektima za postizanje zadataka koji se ne mogu provesti drukčije. Nanočestice putuju gotovo slobodno po cijelom tijelu i mogu ući u stanice kako bi im pomogle da prime razne lijekove, ili primjerice oponašaju uvjete izvan stanice kako bi stvorile ‘okoliš’ pozitivan za inženjerstvo tkiva. Njihova svojstva mogu se mijenjati jer su malene i mogu se pokretati vanjskim izvorima energije pa postaju jače i prilagodljivije. Sve te osobine mogu biti itekako korisne u kirurškoj praksi. Dr. sc. Christopher Weldon u dječjoj bolnici u Bostonu razvija sustav kojim se kirurško-terapijski postupak pojačava nanostupanjskim poboljšanjem osobina lijekova, a razvija i pristup za povozivanje digitalne elektronike i inženjeringa tkiva. Tako se ujedinjuje operativni postupak s konvencionalnim inženjeringom tkiva na staničnoj razini, čime se utječe na dijagnostiku i oporavak tkiva. Stručnjaci diljem svijeta danas rade i na projektiranju trodimenzionalne ljestvice tkiva na posebnoj nanoskali koja može poslužiti i za razdvajanje matičnih stanica. Jedan od nanostručnjaka iz dječje bolnice u Bostonu smatra da su upravo kirurzi vrlo učinkoviti ‘vratar’ u kontroli pristupa tehnologije pacijentima. I upravo zbog toga važno je da liječnici mogu procijeniti osnovnost pristupa nanotehnologije, što je presudno za zaštitu pacijenata, ali i za procjenu isplativosti nove terapije. Mnogi smatraju da bi se nanotehnologija vrlo brzo mogla dokazati i na području učestalih bolesti poput dijabetesa. Prije svega, zbog posebno ugrađenih nanosenzora s tehnikama kao što su fluorescencija, prijenos energije rezonacija ili nove nanotehnologije za enkapsulaciju senzora.
