Tehnobit koji je domaćin virtualnim strojevima, svi su strojevi nedostupni, iako u praksi postoje dobra osiguranja od gubitka podataka.
Premda će fizički smanjiti broj fizičkih servera, virtualizacija zahtijeva snažne servere koji podržavaju virtualizacijsku tehnologiju, što pak podrazumijeva dodatne troškove u proračunu za IT. Naposljetku, kada virtualizacija započne i kada se shvati koliko je jednostavno instalirati novi server, broj novih servera može početi rasti brže nego broj administratora potrebnih za održavanje. Prevedeno, trebat će ograničiti resurse za virtualne servere jer ćete uskoro imati preopterećen virtualni sustav. Bolna je točka i sigurnost. Cisco u izvješću o sigurnosti upozorava na to da su se ranjivosti tehnologija virtualizacije gotovo utrošile. No čini se da su dobre strane uvjerljivije jer je ona i dalje jedan od glavnih trendova.
Vodeći svjetski IT analitičari suglasni su da će se započeti trend virtualizacije snažno razvijati idućih nekoliko godina i proširiti na sve segmente IT-a. Virtualizacija unosi znatne konceptualne promjene i iz osnove će promijeniti donedavni tradicionalni IT strukture poput storagea ili networkinga. Sljedeći vrlo važan iskorak u razvoju dogodio se virtualizacijom servera, što je omogućilo oslobađanje i uporabu veće neiskorištenih kapaciteta postojeće serverske arhitekture. Nakon virtualizacije servera danas se ostvaruje sve veći rast u području PC virtualizacije, čija tehnologija omogućuje razdvajanje nekad vrlo čvrste veze između hardvera i softvera, koja u načelu djeluje na dvije razine – kao virtualizacija računala (između hardvera i operativnog sustava) te kao aplikativna virtualizacija (između operativnog sustava i aplikacija). Budućnost nam definitivno donosi koncept pod sve češćim nazivom cloud računalstva, koji zapravo ujedinjuje dosadašnje virtualizacijske trendove – hardverske, softverske, aplikativne – u kompletan dinamičku IT infrastrukturu. Pojednostavljeno, nudeći vam IT resurse kada i koliko vam je potrebno – kaže Tomas Pukljak, direktor Fujitsu Hrvatska.
Analizirajući virtualizacijske trendove po pojedinim segmentima u području servera, vidimo, kaže Pukljak, da je arhiviranje podataka virtualnog okruženja jedan od najvećih izazova na kojem je postavljen fokus razvoja, jer su upravo tradicionalne metode arhiviranja katkad uzrokovale probleme. Očekuje i daljnji razvoj mrežne virtualizacije, a u području desktopa predviđa porast konsolidacije u tzv. virtualnu desktop infrastrukturu (VDI), koja pak nekad može biti velik teret mrežnoj infrastrukturi i sustavima za pohranu podataka, čak i dovoditi u pitanje njezinu ekonomsku opravdanost. No razvoj novih tehnologija poput solid-state diskova i naprednih virtualizacijskih metoda trebao bi pomoći u brzoj i masovnijoj implementaciji VDI-a. – Naziru se već i prve aplikacije za migraciju udaljenih virtualnih računala (VM). I na tom području možemo očekivati razvoj – kaže Pukljak.
Iako virtualizacija stvara manje hardverskog otpada, tehnološki razvoj svih grana industrije u budućnosti će rezultirati većom količinom digitalnih podataka. Virtualizacija zasad uspjeva zaustaviti bujanje servera, ali ne i podataka i aplikacija. U virtualiziranom svijetu ne znamo gdje mreže, sustavi za pohranu podataka i serveri počinju, a gdje završavaju. Sav taj eksponencijalni rast zahtijeva veoma dobre menadžere za kapacitete jer svakodnevno provjeravamo njihove granice.
Budući da svaki dan stvaramo sve više i više podataka, naš digitalni otisak postaje veći te zahtijeva veći serverski prostor i više energije. Dio tog digitalnog traga može se opisati i kao otpad. Koliko smo online podataka stvorili, a koliko ih doista upotrebljavamo? Nekad se jedan Dylanov album često slušao, a danas cijele kolekcije beskrajnog niza izvođača – teško. A što je sa svim mogućim podacima koje pojedinci i kompanije drže u virtualnom prostoru – koliko su oni vječni? Hoće li USB-ovi, na kojima nosimo gomile podataka, biti čitljivi na računalima 2020.? Hoće li nove generacije s početka priče angažirati arhivara novog doba da posloži i komprimira sve ploče i fotografije u nove – veće, brže i jače formate? I ako tako nastavimo, koliko ćemo serverskog prostora trebati 2050.?