Razgovor sa zidom

Profesionalno usavršavanje i prekvalificiranje zaposlenika ne mora uvijek ići na teret poslodavca. Poslodavcima u tome može pomoći Agencija za mobilnost i programe Europske unije. Ova javna ustanova za mobilnost, promociju i provedbu EU u sklopu programa ‘Leonardo da Vinci’, jednog od Agencijinih potprograma, nudi poduzećima, tvrtkama i obrtima priliku da pošalju svoje zaposlenike na poslovno usavršavanje. Natječaj raspisuje Europska komisija, a Agencija ga objavljuje na svojim internetskim stranicama.

Za natječaj 2011. godine za projekte i aktivnosti sudionika iz RH dostupno je 42,5 milijuna kuna. Tu će mogućnost u sklopu programa ‘Leonardo da Vinci’ iskoristiti 350 sudionika, od toga 150 zaposlenika različitih tvrtki. Na javnom natječaju koji se za tu vrstu usavršavanja raspisuje svake godine u veljači nudi sredstva za poslovno obrazovanje.

Prvi korak za tu vrstu edukacije jest pronaći inozemnu tvrtku koja se bavi sličnim djelatnostima i sklopiti dogovor koliko se radnika šalje na usavršavanje u svom zvanju ili nadogradnju novim znanjem. Nacionalne agencije diljem EU organiziraju kontaktne seminare tijekom kojih se mogu susresti s potencijalnim partnerom, a također postoji online lista potencijalnih partnera iz Hrvatske i inozemstva na web-stranici agencije. Idući je korak prijava koja sadrži projektni plan (zašto, gdje i na koliko dugo poslodavac šalje jednog ili više zaposlenika) koju treba poslati preporučenom poštom na adresu agencije. U projektnom planu također treba prikazati kakvu će korist na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini donijeti usavršavanje pojedinca. Ako se uz projektni plan priloži pismo namjere (svakog partnera), dovoljno je priložiti verziju primljenu faksom, elektroničkom poštom ili kopiju. Proces od prijave do odluke traje tri mjeseca, a nakon obavljene evaluacije agencija šalje ustanovama pismenu obavijest o iznosu dodijeljenih sredstava. Odabrani podnositelji prijave dobivaju prvi dio financijske potpore, a drugi im se uručuje nakon završetka usavršavanja. Tvrtke mogu poslati i više od jednog radnika, i to na najmanje jednu godinu, a najviše na dvije.

Budući da je Hrvatska od 2010. punopravna članica Programa za cjeloživotno učenje i sudjelovala je u osiguravanju sredstava za taj projekt, građani naše države mogu se usavršavati i stjecati kvalifikacije u dvadeset sedam zemalja članica Europske unije, EFTA-e (Island, Švicarska, Norveška i Lihtenštajn) i Turskoj.

Agencija dodjeljuje sredstava za sufinanciranje, ali s obzirom na to da ona gotovo uvijek pokriva sve životne troškove (hrana i smještaj), troškove prijevoza i troškove usavršavanja, iako agencija ne jamči cjelovito financiranje, vodi računa o državi u kojoj se provodi usavršavanje. Tako sufinanciranje postaje financiranje.

• Karakteristika programa ‘Leonardo da Vinci’ jest da prijavljene tvrtke same izrađuju program usavršavanja svojih zaposlenika u skladu sa svojim potrebama i dogovorom s partnerskim ustanovama u inozemstvu – kaže Tina Šarić, ravnateljica Agencije za mobilnost i programe EU. Znanje i vještine čine nas uspješnima, a njihovo usavršavanje, nadogradnja i nove kvalifikacije otvaraju nove puteve i mogućnosti uspjeha.

Tehnologija koja nam omogućuje interaktivne video-zidove je ovdje, no kakvi su potencijali stvaranja uistinu interaktivnog zida, poda ili čak zgrade? Arhitekti moraju početi razmišljati kako primijeniti tu tehnologiju radi unapređenja interakcije između zgrade i ljudi. Često su građevine samo kontejneri koji okružuju one koji u njima borave i koji s njima komuniciraju na fizički način – bilo to otvaranjem vrata, prozora, čišćenjem i održavanjem, bilo primjenom korištenih uređaja poput prekidača za svjetlo, termometra i slično. Zbog toga se osobe u tim zgradama često moraju kretati po prostorima koji imaju predodređenu namjenu kako bi mijenjali svoje okružje, dodali mu nešto, prilagodili ga potrebama ili ga jednostavno upotrijebili za što je i namijenjen.

Budući da sve ubrzanije i automatiziranje živimo, možemo očekivati da će se interaktivnost pojavljivati na sve više lokacija u vašoj zgradi koja će biti bolje opremljena kako bi podržavala više funkcija. Iako je to dobro, moramo preispitati što znači ta povezanost s obzirom to kako osoba komunicira s okolišem te pronaći nove i zanemarene načine za poboljšanje interakcije ljudi sa zgradama.

Mnogi od vas već su vidjeli interaktivne podove koji projiciraju šarolike vizualne efekte prema pokretima osobe koja tako ulazi u dijalog s instalacijom. Budući da prilagođavanje prostora postaje važnije od novih varijacija i različitih funkcionalnosti prostorija, postavlja se pitanje ostalih načina komuniciranja sa zgradama. Inovacija je primjerice tehnologija koja omogućuje interakciju pomoću pokreta, kao i onu osjetljivu na dodir između korisnika i funkcionalne svrhe sučelja. No što bi se dogodilo kada bi unutarnje površine, kao što su zidovi, mogle prepoznati ponašanje i potrebe korisnika? Kako bi izgledalo da umjesto brojnih kontrolnih sučelja raštrkanih po određenim lokacijama u zgradi postoji zid kao sveobuhvatno sučelje koje omogućuje ljudima da uistinu komuniciraju sa zgradom, bilo gdje i bilo kad? To bi bio doista interaktivni zid. Kakve nam osjetilne ideje mogu ponuditi arhitektonski dizajneri? I bi li one učinile razliku u životima ljudi i pružile im bogatije i svrhovitije iskustvo života?

Tehnologija interaktivnih zidova koji su osjetljivi na više dodira istovremeno postoji. Međutim, može li se napraviti interaktivni zid koji prepoznaje korisnika i razgovara s njim? To je napredna ideja, a tehnologija se razvija u tom smjeru. Istraživači iz Microsofta i Sveučilišta u Washingtonu rade na tome kako interaktivni zid, dakle bez zaslona, učiniti površinom osjetljivom na dodir. Kada osoba dotakne zid s električnim instalacijama, ona postaje antena koja prenosi pozadinsku radijaciju te stvara specifičan električni signal ovisno o poziciji tijela i blizini u odnosu na zid. Taj jedinstveni električni signal može se prikupiti i interpretirati uređajem koji je u kontaktu s osobom ili je u njezinoj blizini. Kada ona dotakne mjesto na zidu iza svoga kauča, to može biti prepoznato i upotrijebljeno da primjerice snizi jakost zvuka kućne linije.

Čini se da su ostvareni prvi koraci kako bi se obične površine zida pretvorile u one interaktivne. Iako je takva tehnologija u početnim fazama, vrlo je zanimljiva ideja da takav zid može odrediti promjene u električnim signalima koji se stvaraju dodirom. Možemo zamisliti što bi se dogodilo kada bi površine osjetljive na dodir reagirale na specifičan način s osobama u zgradi. Odnosno, onaj tko se povezuje to bi činio otiskom prsta, dakle imao bi poseban način interakcije sa zidom, što bi stvorilo okolinu prilagođenu potrebama korisnika i jedinstven okoliš koji ih odražava. Tako bi interaktivni zidovi zgradama mogli dati doista novu osobnost.

Ideju o interaktivnom zidu čini i mogućnost da se materijalni sastav zida promijeni kako bi se na fizičkoj razini povezao s korisnicima. Možda ste već imali priliku vidjeti staklo koje se mijenja iz neprozirnog u prozirno zbog raznih podražaja. No što bi bilo kada bi videozaslon ili takav prozor mijenjao mjesto na zidu? A kada bi interaktivni zid otišao korak dalje od mijenjanja boja do mijenjanja same teksture ili oblika? Mogućnosti su uistinu brojne, a razvoj takvih zidova tek u začecima. Da bi napredovala od jednostavnih projekcija na zidovima prouzročenih pokretima i dodirima korisnika, arhitektura će morati preispitati samu ideju površine. Stvaranje interaktivnog zida koji potiče mnoge osjetilne ideje kako bi povezivao, komunicirao, mijenjao se i prepoznavao, nudeći smislene iskustvene interakcije, značit će osmišljavanje posve novog pojma površine.