Razgovor sa zidom

Tehnologija koja nam omogućuje interaktivne video-zidove je ovdje, no kakvi su potencijali stvaranja uistinu interaktivnog zida, poda ili čak zgrade? Arhitekti moraju početi razmišljati kako primijeniti tu tehnologiju radi unapređenja interakcije između zgrade i ljudi. Često su građevine samo kontejneri koji okružuju one koji u njima borave i koji s njima komuniciraju na fizički način – bilo to otvaranjem vrata, prozora, čišćenjem i održavanjem, bilo primjenom korištenih uređaja poput prekidača za svjetlo, termometra i slično. Zbog toga se osobe u tim zgradama često moraju kretati po prostorima koji imaju predodređenu namjenu kako bi mijenjali svoje okružje, dodali mu nešto, prilagodili ga potrebama ili ga jednostavno upotrijebili za što je i namijenjen.

Budući da sve ubrzanije i automatiziranje živimo, možemo očekivati da će se interaktivnost pojavljivati na sve više lokacija u vašoj zgradi koja će biti bolje opremljena kako bi podržavala više funkcija. Iako je to dobro, moramo preispitati što znači ta povezanost s obzirom to kako osoba komunicira s okolišem te pronaći nove i zanemarene načine za poboljšanje interakcije ljudi sa zgradama.

Mnogi od vas već su vidjeli interaktivne podove koji projiciraju šarolike vizualne efekte prema pokretima osobe koja tako ulazi u dijalog s instalacijom. Budući da prilagođavanje prostora postaje važnije od novih varijacija i različitih funkcionalnosti prostorija, postavlja se pitanje ostalih načina komuniciranja sa zgradama. Inovacija je primjerice tehnologija koja omogućuje interakciju pomoću pokreta, kao i onu osjetljivu na dodir između korisnika i funkcionalne svrhe sučelja. No što bi se dogodilo kada bi unutarnje površine, kao što su zidovi, mogle prepoznati ponašanje i potrebe korisnika? Kako bi izgledalo da umjesto brojnih kontrolnih sučelja raštrkanih po određenim lokacijama u zgradi postoji zid kao sveobuhvatno sučelje koje omogućuje ljudima da uistinu komuniciraju sa zgradom, bilo gdje i bilo kad? To bi bio doista interaktivni zid. Kakve nam osjetilne ideje mogu ponuditi arhitektonski dizajneri? I bi li one učinile razliku u životima ljudi i pružile im bogatije i svrhovitije iskustvo života?

Tehnologija interaktivnih zidova koji su osjetljivi na više dodira istovremeno postoji. Međutim, može li se napraviti interaktivni zid koji prepoznaje korisnika i razgovara s njim? To je napredna ideja, a tehnologija se razvija u tom smjeru. Istraživači iz Microsofta i Sveučilišta u Washingtonu rade na tome kako interaktivni zid, dakle bez zaslona, učiniti površinom osjetljivom na dodir. Kada osoba dotakne zid s električnim instalacijama, ona postaje antena koja prenosi pozadinsku radijaciju te stvara specifičan električni signal ovisno o poziciji tijela i blizini u odnosu na zid. Taj jedinstveni električni signal može se prikupiti i interpretirati uređajem koji je u kontaktu s osobom ili je u njezinoj blizini. Kada ona dotakne mjesto na zidu iza svoga kauča, to može biti prepoznato i upotrijebljeno da primjerice snizi jakost zvuka kućne linije.

Čini se da su ostvareni prvi koraci kako bi se obične površine zida pretvorile u one interaktivne. Iako je takva tehnologija u početnim fazama, vrlo je zanimljiva ideja da takav zid može odrediti promjene u električnim signalima koji se stvaraju dodirom. Možemo zamisliti što bi se dogodilo kada bi površine osjetljive na dodir reagirale na specifičan način s osobama u zgradi. Odnosno, onaj tko se povezuje to bi činio otiskom prsta, dakle imao bi poseban način interakcije sa zidom, što bi stvorilo okolinu prilagođenu potrebama korisnika i jedinstven okoliš koji ih odražava. Tako bi interaktivni zidovi zgradama mogli dati doista novu osobnost.

Ideju o interaktivnom zidu čini i mogućnost da se materijalni sastav zida promijeni kako bi se na fizičkoj razini povezao s korisnicima. Možda ste već imali priliku vidjeti staklo koje se mijenja iz neprozirnog u prozirno zbog raznih podražaja. No što bi bilo kada bi videozaslon ili takav prozor mijenjao mjesto na zidu? A kada bi interaktivni zid otišao korak dalje od mijenjanja boja do mijenjanja same teksture ili oblika? Mogućnosti su uistinu brojne, a razvoj takvih zidova tek u začecima. Da bi napredovala od jednostavnih projekcija na zidovima prouzročenih pokretima i dodirima korisnika, arhitektura će morati preispitati samu ideju površine. Stvaranje interaktivnog zida koji potiče mnoge osjetilne ideje kako bi povezivao, komunicirao, mijenjao se i prepoznavao, nudeći smislene iskustvene interakcije, značit će osmišljavanje posve novog pojma površine.