ŠPANJOLSKA

Protesti koji su prošli tjedan počeli u španjolskim gradovima pokazuju da Socijalistička stranka teško kontrolira događaje. Pomoć EU na kraju će vjerojatno morati prihvatiti kao i Portugal, Grčka i Irska. Pobuna pak ima nešto zajedničko s drugima u posljednje vrijeme – prosvjednici zapravo ne znaju što točno traže.

Mažući na umu situaciju, čudno je što se nije prije dogodilo. Zemlja od čijeg eventualnog financijskog postanja strepi cijela Europa zbog težine posljedica takvog scenarija, Španjolska, nakon pomalo začuđujuće spokojnosti našla se prošli tjedan u prvom ozbiljnijim uličnim previranjima. Začuđujuće iz jednostavnog razloga što uz financije koje vise o niti i njišu se između potrebe za uskakanjem Europske unije i samoodrživosti više od 20 posto ljudi nema posao (21,3 točnije), čime je ta zemlja uvjerljivo zasjela na europski vrh po stopi nezaposlenosti. Suvišno je napominjati kako se mahom radi o mladim ljudima jer je to gotovo redovito slučaj, pa je stoga sasvim razumljivo da je upravo ta skupina stanovništva bila i glavni izvor iskazanog nezadovoljstva tijekom proteklog tjedna s kulminacijom u petak. Društvo inače burne prošlosti i sklonosti jakim emocijama iznenađujuće je mirno podnosilo sva posrtaanja rastrošne države i rezove koji su kao posljedica toga slijedili. Kad se doda i opća klima poticajna za svaku vrstu protudržavne i subverzivne djelatnosti narodnih masa, zaista ostaje pitanje kako tako dugo nije bilo ozbiljnije akcije.

Deseci tisuća nezadovoljnih Španjolaca krenuli su tako dnevnim ritmom izlaziti na ulice gradova diljem zemlje, izražavajući nezadovoljstvo prije svega valom nezaposlenosti, ali i općom gospodarskom stagnacijom i rezovima. ‘Los Indignados’, ili ‘nezadovoljnici’, slili su se na glavne trgove svojih gradova unatoč odluci Izbornog povjerenstva da se demonstracije ne smiju održati zbog lokalnih izbora u nedjelju.

Razboriti Josè Luis Zapatero, sa žicom za populizam i PR, spasio je barem malo imidža od lukom da ne rastjeruje prosvjednike silom. Izrazito poštujem ljude koji protestiraju i to čine na miran način te razumijem da je razlog tomu ekonomska kriza i visoka nezaposlenost mladih ljudi – izjavio je obzirni premijer. Sasvim sigurno pametan potez, jedini suvisao zapravo, s obzirom na to da su prosvjednici postigli konzensus o ostanku na glavnom madridskom trgu Puerta del Sol zabrani unatoč. Uzorak prosvjeda isti je kao i u drugim dosadašnjim slučajevima. Riječ je većinom o mladim, nezaposlenim i nezadovoljnim ljudima, organiziranim često putem interneta, odnosno društvenih mreža, koji nerijetko pozivaju na bojkot svih glavnih političkih stranaka, iskazujući jednako razočaranje cjelokupnom političkom elitom. Čak 45 posto Španjolaca u dobi između 18 i 25 godina nezaposleno je, što zorno upozorava na dubinu i ozbiljnost problema.

Okupljanja započeta sredinom svibnja, po čemu su dobila i naziv Pokret 15. svibnja, pa čak i bombastični Španjolska revolucija, u međuvremenu su prerasla u pravi društveni događaj. Ljudi se na trgu Puerta del Sol sami organiziraju postavljanjem šatora i kućica, a postoje i improvizirani zdravstveni centar, kuhinja u kojoj se dijeli donirana hrana, knjižnica i jaslice. Sve vrlo zgodno, prava lekcija iz narodnog samoorganiziranja, osim jednog malog detalja. Nije, naime, jasno što je točno njihov cilj i do kada misle ondje boraviti. Žele li odstupanje trenutačne vlasti, povlačenje donesenih mjera, bolji život, reprize Twin Peaka…? Ako se radi o odlasku socijalista ili Zapatera, morat će se načekati jer su parlamentarni izbori sazvani za ožujak sljedeće godine, a aktuelni premijer najavio je kako se neće kandidirati na njima.

Zapaterov potez, očekivano, nije polučio nikakav učinak na ishod izbora održanih u nedjelju, na kojima su njegovi socijalisti pretrpjeli težak poraz uspješni prikupiti rekordno nizak broj glasova još od uspostave demokracije u postranskističkoj eri. Koliko je taj oblik parlamentarne demokracije postao neadekvatan pokazao je izbor glasača koji su, navodnoj ogrčenosti svima usprkos, ipak glasovali najviše za drugu najveću španjolsku stranku, desnu Narodnu stranku koja je dobila dojčerašnje ‘stranačke utvrde’ socijalista. Ako nešto hitno ne kreće na bolje, opći izbori planirani za deset mjeseci mogli bi samo potvrditi ovaj teški pad socijalista u nemilost birača.

Regije Castilla La Mancha i Extremadura te grad Sevilla prešli su Narodnoj stranci, a Barcelona je otišla u ruke katalonskih nacionalista nakon 30 godina. Ukupni rezultati dali su narodnjacima oko 37 posto svih glasova, a socijalistima čak deset posto manje, pa Zapatero nije imao izbora nego u nedjelju navečer priznati poraz svoje stranke na lokalnim izborima, ali je pritom odbacio mogućnost raspisivanja prijevremenih izbora.

Sam premijer, sudbine slične onoj američkog predsjednika Baracka Obame čiji je dolazak na vlast dočekan kao spuštanje božanstva na zemlju, a nedugo poslije našao se na listi najomraženijih ljudi u zemlji, stvarno nema mnogo reći u svoju korist. Prošli je mjesec aperirao na još malo strpljenja svojih sunarodnjaka, objašnjavajući u maniri svoje hrvatske kolegice Jadranke Kosor da zemlja zapravo izlazi iz krize i kako još samo malo treba da se počnu otvarati radna mjesta. Ovaj mjesec imao je još manje reći, jedino što je mogao jest poručiti nezahvalnicima da bi Španjolska bez mjera štednje bila prisiljena još prošle godine uzeti pomoć EU poput Grčke, Irske i susjednog Portugala.

Ukratko, već videno. Ljudi nezadovoljni mirno protestiraju, no riječ je o masi bez jasnog cilja, hijerarhije i vodstva, s prilično naivnim uvjerenjem da je samo događanje naroda dovoljno za ozbiljne promjene. Vrlo popularne usporedbi s arapskim revolucijama i nisu sasvim točne jer za razliku od arapskih zemalja demokraciju po svim pravilima imaju, a nema čak ni minimuma zahtjeva u smislu odlaska trenutačne vlasti. Kolika zburnjenost vlada pokazuje i još jedno od imena ‘pokreta’ – Prava demokracija odmah. Kakva je to prava demokracija zaista bi bilo zanimljivo vidjeti. S druge strane, činjenica da su se glasovi jednostavno odlišili od socijalista prema drugoj najjačoj stranci jednako dobro ilustrira manjak principijelnosti i logike.