J A V N I P O Z I V za upućivanje pisama namjere o kupnji zemljišta u Gospodarskoj zoni PODI-ŠIBENIK

Zahvaljujući najsvremenijoj tehnologiji ugrađenoj u tvornicu Vetropack Stražu samo sedam posto ondje stvorenih boca ne prođe test kvalitete. No i one dobivaju novu priliku: vraćaju se u proces proizvodnje kao lom-staklo.

Gotove se boce pomičnom trakom prenose do hladionika, tunelske peći, u kojima se ponovno zagrijavaju na temperaturu od 540 stupnjeva pa se opet hlađe na temperaturu okoline. Tako se smanjuje napetost i oplemenjuje vanjski dio boce, što povećava otpornost na lom.

U strojevima za kontrolu kvalitete provodi se optička, mehanička i elektronička kontrola boce, posebno grla, dna i tijela. Ti strojevi imaju infracrvene senzore i selektiraju boce, pa one koje ne prođu test, završavaju u staklenom otpadu. Priča se vraća na početak.

Boce koje prođu kontrolu pomičnim trakama dolaze do pakirnih uređaja koji ih automatski slažu na palete. Automatiziran je i proces prijevoza palete s bocama automatski upravljanim kolicima do mjesta na kojem se presvlače folijom. Taj se proces događa u hladnoj zoni tvornice.

Palete spakiranih boca odvoze se u skladište koje je na otvorenom (imaju i zatvorena skladišta – štoviše – takvih je 50%), a dio kojeg je na području Slovenije jer je u Humu na Sutli hrvatsko-slovenska granica. Dio inozemnog skladišta povezan je mostom s tvorničkim krugom i glavnim skladištem.

Uši jer je buka u tvornici nepodnošljiva. No lakše je podnijeti buku nego visoku temperaturu koja isijava iz peći, staklarskog stroja i proizvodnih linija s novim bocama koje užarene, vrele 700 stupnjeva Celzijevih, stižu na pokretnu traku te idu na hlađenje i kontrolu kvalitete u hladnu zonu tvornice. Kad boce stignu u peć za othlađivanje, snižava se njihova temperatura od 540 stupnjeva na 130, a u tom su prostoru oko sat i 15 minuta kako bi se smanjila unutrašnja napetost stakla – objašnjava Kovačec.

Oko sedam posto novih boca ne prođe test kvalitete pa kao lom-staklo završava ponovno u procesu proizvodnje. No Vetropack Straža mnogo više recikliranog stakla dobiva iz drugih izvora – povrata staklene ambalaže.

Stakleni lom razvrstava se po boji: bijelo, smeđe, zeleno, među boje te ponovno šalje u proizvodni proces. U svakoj je peći 500 tona stakla odjednom, a svaka ima nekoliko zona, od kojih je posljednja homogenizacija. Bez toga staklo se ne može oblikovati u željeni proizvod – kaže Kovačec.

U asortimanu ambalažnog stakla Vetropack Straže razne su vrste boca za pivo, vino, vodu, dječju hranu te različite staklenke. Godišnje se u Vetropack Straži proizvede više od 900 milijuna komada staklene ambalaže, radi se u četiri smjene, a staklarske se peći nikad ne gase.

Peći se ne smiju zaustaviti jer to znači prestanak proizvodnje i gubitak desetaka milijuna eura. Zbog toga smo u vrijeme nestanice plina osigurali naftu kao rezervnu energiju. Plamenike je lako zamijeniti i nastaviti proizvodnju, no ne smije se dopustiti da se staklo u peći stvrdne jer se ne može dati onoliko energije koliko je potrebno da se ponovno rastali – objašnjava Kovačec.