KAZALIŠTE

Gogoljeva ‘Ženidba’ u režiji Mateje Koležnik, posljednja ovosezonska Gavellina premijera, pravo je kazališno osvježenje. Osvaja i dramaturškim rješenjima i odličnim glumačkim ulogama.

Prepoznatljiva, zarazno istinita i originalna Gogoljeva dramaturgija, njegov apsurdno-groteški smijeh kroza suze zaživjeli su i u predstavi ‘Ženidba’ redateljice Mateje Koležnik, posljednjem ovogodišnjem Gavellinu premijernom naslovu. Niz fantastično iskrivljenih a opet toliko životnih likova, jednostavne i apsurdne situacije u kojima su se našli, neočekivana i nimalo znakova dramaturška rješenja, svojevrsni pomaknuti, karikirani realizam, sve to utjelovljuju Gavellini glumci, kostimima Ane Savić Gecan i scenografijom Iva Knezovića stavljeni u općesuvremeni, dvadesetostoljetni kontekst. Naravno da bi bili jednako suvremeni i svevremeni i bez te redateljske intervencije, no mora se priznati da su i kostimi i scena vrlo lijepi i efektni, a sve navedene Gogoljeve posebnosti u njima itekako dobro funkcioniraju.

Jednostavan zaplet, prije bismo mogli reći situacija, o posrednici za ugovaranje brakova, jednoj djevojci koja traži muža i čak pet prosaca, od kojih je jedan neodlučni neženja i odlučit će se na brak s djevojkom samo zbog tvrdokornog nagovaranja svoga bliskog prijatelja, nedavno vjenčanog uz pomoć iste te posrednice Fjokle Ivanovne, govori o zburjenosti i izgubljenosti svih tih ljudi. Njihovo nastojanje na braku krhko je koliko i njihova sigurnost u bilo što drugo, a njihove na sceni naizgled čudne i pretjerane reakcije ono su što čini pravo zbivanje ovog komada i predstave, što stvara komiku i tugu u isti mah. Čudni ljudi koji dolaze na vrata da bi prepravili scenu, skupina scenskih radnika, izrežiranih u istom ključu čitanja Gogolja kao i ostali glumci, izvrsna je minijatura, scensko rješenje kroz koje se sinjedjalo, u detalju, odlično oslikava cjelina predstave. Naizgled neobjašnjiva, dramaturški gotovo bezrazložna, a tako tipična gogoljevska situacija.

Jedan od većih režijskih uspjeha svakako je rad s glumcima čije su uloge pomno razrađene, nijansirane i građene, pa je očito da je vrlo dobro promišljena podjela, ključ uspjeha većine predstava, kao i rad na ulogama bila vrlo važna okosnica režijskog koncepta. Već poslovično karizmatičan, odlični Ozren Grabarić u ulozi Kočkareva, pokretača ženidbe, zatim također izvrsni Franjo Dijak kao nesuđeni mladoženja Potkolesin i Dijana Vidušin kao njegova ipak u zadnji čas napuštena zaručnica Arina Pantelejmonovna, njezina majka u intrepretaciji Dubravke Miletić, Jelena Miholjević u ulozi posrednice Agafje Tihonovne i ostala četiri prosca, redom Sven Šestak, Nenad Cvetko te gost u ansamblu Boris Buzančić u dosljedno su provedenu redateljskom čitanju mogli, uz ostale scenske elemenete i rješenja, biti nositeljima uspjeha, zanimljive, točne i aktualne interpretacije Gogoljeve dramaturgije.

Spiritualnost i wellness neizbježni su aduti mondenih turističkih odredišta. Upravo se oni idealno kombiniraju na Baliju. Otkako se svijet zaljubio u film ‘Jedi, voli, moli’, taj indonezijski otok pohode turisti u potrazi za samim sobom. Na sreću balijskih turističkih radnika, priča likova koje glume Julia Roberts i Javier Bardem uokvirena kulisom balijskih krajobraza u tom filmu potaknula je mnoge samce na putovanje. Bali se nekoć smatrao turističkim rajem, no loša gospodarska i sigurnosna klima posljednjih godina gotovo bacila na koljena. Ipak, nakon malo romantičnih filmskih kadrova, a i nagrade za ‘Najbolji otok na svijetu’ koju mu je lani dodijelio ugledni magazin Travel and Leisure, Bali se ponovno vraća na put slave.