Ivica Todorić, predsjednik Koncerna Agrokor

Prije desetak godina s čuđenjem se promatralo napore Agrokora ili Nexe grupe da se probiju u regiji, ali danas mnogi shvaćaju da je najlakše osvojiti najbliža i manje razvijena tržišta. Uz Agrokor i Nexe tu su Atlantic grupa, TDR, Kraš, Podravka, Saponia… Sve više i građevinari.

Prema regionalnoj analizi koju je proveo Deloitte, Agrokorova maloprodaja najveća je u jadranskoj regiji. Da je uspio kupiti slovenski trgovački lanac Mercator, Agrokor bi sa svojim Konzumom bio posve nedodirljiv u regiji.

Kao što je u istočnjačkoj filozofiji riječ ‘om’ univerzalna mantra, tako je sintagma ‘širenje u regiju’ postala univerzalna mantra hrvatskih poduzetnika i ekonomista. Dok su se prije deset godina takvim potezima Agrokora ili Nexe grupe gotovo čudili, danas je ekspanzija na nova tržišta nužnost. Najlakše je osvojiti najbliža i manje razvijena, svima jasna kao dan. Međutim, realizacija je i dalje često problematična i spora. Motor snažnijeg prodira na regionalna tržišta mogla bi biti upravo recepsija, zbog koje se na prilično bolan način spoznalo da je domaće tržište premalo i preslabo za opstanak, a kamoli za rast i razvoj imalo ambicioznih tvrtki.

Da je uspio kupiti slovenski trgovački lanac Mercator, Agrokor bi sa svojim Konzumom okrunio nedodirljivo regionalno liderstvo. Međutim, i bez toga kompanija Ivica Todorića jedna je od rijetkih u Hrvatskoj koje su ozbiljno zakoračile izvan naših granica. Doduše, zasad samo u zemlje bivše Jugoslavije (uz iznimku Mađarske) iako je bilo pokušaja na velikim tržištima Turske i Rusije, spominjala se Rumunjska, Ukrajina, a sâm je Todorić svoju ambiciju širenja svojedobno sažeo u tri riječi: ‘Najveći do Kine.’ U svakom slučaju, prema regionalnoj analizi maloprodajnog sektora koju je proveo Deloitte Agrokor je najveći maloprodajni lanac u jadranskoj regiji za 2009. S vodećeg mjesta hrvatska je kompanija ‘skinula’ upravo nesuđenu lovinu, slovenski Mercator. U Srbiji preko Idee Agrokor drži drugo mjesto u trgovini, odmah iza Delte, sad u vlasništvu belgijskog Delhaizea, a nakon dosadašnjeg organskog rasta preuzimanjem trgovina slovenskog Tuša tržišni udio pojačava i akvizicijom. U BiH je već neko vrijeme, nakon nekoliko akvizicija, lider u maloprodaji. Međutim, to je samo jedan dio priče jer su, primjerice, Agrokorove kompanije lideri na tržištu ulja i sladoleda u Srbiji, a ni daljnjih planova o osvajanju regije u svim biznisima ne manjka.

Nakon uvjerljivog broja jedan sigurno drugo mjesto na rang-listi hrvatskih regionalnih igrača drži naša Nexe grupa. Ona je još 2003. ušla na tržište Srbije trima akvizicijama, a zatim zauzela snažan položaj i u BiH. Danas je najveći proizvođač opeke i prvi proizvođač eurobloka velikog formata u Srbiji. U krizi ta su se tržišta za Nexe pokazala mnogo boljima od domaćeg, pa se i buduće investicije usmjeravaju ponajprije na tržišta Srbije i BiH.

U društvu najvećih regionalnih igrača prošle je godine akvizicijom slovenske Droge Kolinske ušla i Atlantic Grupa postavši tako jedna od vodećih prehrambenih kompanija u regiji. Postala je lider na tržištu kave u Sloveniji i Srbiji zahvaljujući brendovima Grand kafi i Barcaffe, na tržištu flipsa Smokijem te na tržištu funkcionalnih voda Donatom Mg. Argeta kao premium pašteta ima snažan položaj u Sloveniji i BiH. Sve u svemu, Atlantic je jednim potezom za-

U isto društvo može ući rovinjski TDR, vodeći proizvođač cigareta u Jugoslovenskoj Europi čiji je tržišni udjel veći od 25 posto. Gotovo 60 posto prodaje ostvaruje u izvozu, a prošlu godinu obilježilo jačanje tržišnog položaja u cijeloj regiji. Osim u Hrvatskoj TDR uvjerljivu lidersku poziciju ima u BiH s otprilike 38 posto; tržišni mu je udio u Crnoj Gori veći od 12, a u Srbiji od devet posto.

• Snažna regionalna prisutnost i planirani rast tržišnih udjela na svim regionalnim tržištima bit će u fokusu TDR-ova poslovanja i ubuduće – kažu u kompaniji.

Saponia je već godinama izvozno orijentirana kompanija. S obzirom na zasićenost domaćeg tržišta to je jedini mogući smjer u budućnosti. Izvoz u strukturi prihoda sada sudjeluje s 50 posto. Prošle godine porastao osam posto u odnosu na prethodnu godinu, što je nastavak stalnog rasta izvoza. Najveći prihod od prodaje na izvoznim tržištima Saponia je ostvarila u BiH, slijedi Makedonija, a najveći rast prihoda od prodaje u izvozu, od čak 28,3 posto, ostvaren je 2010. na tržištu Srbije koje zasad čini 13 posto u strukturi prihoda od izvoza. Na tržištima BiH, Makedonije, Kosova i Crne Gore Saponia je ili tržišni lider ili broj dva u kategorijama praškastih deterdženata, omekšivača i sredstava za čišćenje.

• Saponia na hrvatskom tržištu ima visoke tržišne udjele i teško je očekivati veću stopu rasta, stoga je izvozna orijentacija imperativ budućeg rasta. Na tržištima EU vrlo je velika koncentracija u trgovini. Ulaganje na ta tržišta vrlo je skup, ali ni investiranjem u ta tržišta ne možemo biti sigurni u uspješan ishod. Zato se više usredotočujemo na tržišta s potencijalom za rast kao što su Bugarska i Rumunjska. S takvom strategijom već smo postigli uspjeh u Albaniji, našem tržištu koje najbrže raste u posljednje tri godine – kaže članica Uprave Saponije Dajana Mrčela.

I Kraš, od kojeg se stalno očekuju hrabriji iskoraci u kontekstu akvizicija, najveći dio izvoza, koji također čini gotovo 50 posto ukupnog prihoda, ostvaruje u regionalnim zemljama. Njegovi proizvodi ‘ulistani’ su u cijelu prodajnu mrežu Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine te drugih regionalnih zemalja. Istraživanja pokazuju da su na gotovo svima uvršteni među tri vodeća proizvođača.

Duboka kriza na domaćem tržištu zube je najviše pokazala u građevinskom sektoru, dosad orijentiranom isključivo na domaći tržište i velike infrastrukturne projekte koje je izdašno financirala država. Građevinarstvo u Hrvatskoj pada već treću godinu zaredom i posve je jasno da se zlatna vremena neće vratiti. Izlaz je jedino u širenju na nova tržišta. Većina se tvrtki u tome slabo snašla, uz pojedine iznimke poput Ingre, koja se pokušava snažnije vratiti na svoja tradicionalna tržišta, sjevernoafričko i bliskoistočno. Međutim, svi polako shvaćaju da je to jedini mogući smjer: bilo akvizicijama, ‘joint ventureom’ bilo izvozom, odnosno dobivanjem poslova na stranim natječajima, zato se može očekivati više primjera poput onoga Zagorje-Tehnobetona koji je otvorio tvornicu u Kosovskoj Mitrovici u suradnji s kosovskom tvrtkom Burimijem.