Kompjutoraš i ruski bogataš uspio je spasiti sina iz ruku otmičara. Ivan Kasperski, sin najpoznatijeg ruskog ‘ratnika s kompjutorskim virusima’, imao je sreću. Otet je potkraj travnja, a policija ga je uspjela osloboditi početkom svibnja. Te sreće nije bila Viktorija Tesljuk, kći jednog od Lukoilovih menadžera, oteta u ožujku i nedavno pronađena mrtva.
Vijesti su crne vijesti potkraj tjedna i početkom svibnja u Rusiji bile u središtu pozornosti: otmica i oslobađanje Ivana Kasperskog mladeg, sina najpoznatijeg ruskog ‘ratnika s kompjutorskim virusima’, svjetski poznatoga Jevgenija Kasperskog, i pronalazak dugo tražene kćeri jednog od top-menadžera velike naftne kompanije Lukoila Roberta Tesljuka. Unakaženu šesnaestgodišnju Viktoriju Tesljuk pronašli su poslije otapanja snijega u Podmoskovlju. Za razliku od slučaja Ivana Kasperskog, u kojemu je sve jasno jer je policija uhitala petero otmičara, s otkrivanjem ubojica i otmičara Viktorije Tesljuk bit će znatno teže jer je prošlo mnogo vremena. Viktorija se 27. ožujka zaputila iz Podmoskovlja u Moskve na instrukcije iz matematike. Budući da se nije pojavila, profesorica je telefonirala njezinoj baki i alarmirana je policija. Njezin otac, 49-godišnji biznismen, dva mjeseca nadao da će čuti glas o kćeri, ali sve dok nije pronađeno njeno unakaženo tijelo, nije bilo nikakvih podataka. Iz toga se izvlači zaključak da je riječ o osveti. Činjenica je, međutim, da u Rusiji raste broj otete djece poslovnih ljudi. Iako službena ruska statistika govori da je broj otmica znatno smanjen u poslednjih deset godina, mnogi se eksperti s time ne slažu i tvrde da je otmicanje djece bogatih ljudi postao unosan biznis.
Prema službenoj statistici 2002. godine u Rusiji je oteto 1.535 osoba, a 2010. ‘samo’ 519. Proizlazi da se broj otmica smanjio tri puta. Međutim, istina je da je lani u Rusiji oteto više od tri tisuće ljudi – kategorički tvrdi doktor pravnih znanosti Vladimir Ovčinski, potpredsjednik ruskog Saveza kriminalista i kriminologa. On ističe da su stručnjaci upozoravali kako će se taj prljavi biznis raširiti tijekom aktualne ekonomske krize.
Ljudi se otmaju ne samo u Moskvi i Sankt Peterburgu nego i u Samari, Uljanovsku, Stavropolju i drugim gradovima. Da nevolja bude veća, u te prljave i krvave poslove u nekim gradovima Rusije svoje prste je umiješala i policija. Prošle su godine policajci iz sjevernog okruga Moskve oteli biznismena Gagika Jegorjana, a zatim su pretukli njegovu ženu. Nasreću, bili su brzo otkriveni. Dosad su u otimanju ljudi najčešće sudjelovale bande sa sjevernog Kavkaza, ali među otmičarima je sve više i pojedinaca drugih nacionalnosti. Objašnjenje je jednostavno: mnogi misle da se isplati rizik ucjenjivanja bogatih i tako dođe do lako zarađena novca. Otmicar potiče i to što je, kao što ističe kriminolog Vladimir Ovčinski, posljednjih godina pola kriminalaca bilo osuđeno samo uvjetnim zatvorskim kaznama. Zbog toga mnogi pravnicu traže da se poostre kazne i ne dopuste ‘zakonske rupe’ koje iskorištavaju vješti odvjetnici. Naime, u ruskom zakonu postoje dvije formulacije ‘otmica’ i ‘protuzakonito zadržavanje osoba’. Za prvu formulaciju, dakle za otmicu, može se dobiti od osam do 20 godina, a za ‘protuzakonito zadržavanje ljudi’ od četiri do osam godina. Uspoređe radi, u Francuskoj se za otmicu dobije od 10 do 30 godina zatvora.
Kad su moskovski banditi nedavno oteli sina ruskog bogataša Jevgenija Valentinovića Kasperskog, mnogi su se pitali zašto baš njemu. Većina građana sažaljivala je ne samo otetog Ivana nego i njegove roditelje Jevgenija i Nataliju jer se tim ljudima ondje ponose. Oni su među rijetkim ruskim bogatašima koji ne izazivaju negativne emocije kod običnih građana Rusije. Oni, naime, nisu postali bogataši tako što su vješto privatizirali državnu imovinu, nego su godinama zarađivali milijune dolara na svojoj pameti.
Jevgenij Valentinović Kasperski (46) vrhunski je specijalist za antivirusnu kompjutorsku zaštitu, svušnik je i najveći dio- ničar kompanije Laboratorij Kasperski. Prema anketi časopisa Forbes Jevgeniji Kasperski lani je bio na 125. mjestu najbogatijih biznismena Rusije jer se vrijednost njegovih dionica u Laboratoriju Kasperski procjenjuje na 800 milijuna dolara. Njegovi sinovi Maksim i Ivan skromni su moskovski studenti koji se ponašaju savršen drukčije od bahate i razuzdanog bogate mladeži, sinova i kćeri ruskih oligarha. Jevgenij je rođen u Novorosisku na jugu Rusije. U Moskvi je 1982. najprije završio fizičko-matematičku školu na Moskovskom državnom sveučilištu, a zatim vojnu Visoku školu KGB-a koja se sada zove Institut kriptografijske veze i informatike Akademije Federalne službe sigurnosti. Do 1991. radio je u Znanstvenoistraživačkom institutu Ministarstva obrane SSSR-a, a zatim je prešao u privatni biznis. Kompjutorskom zaštitom počeo se baviti u 1989. kad se njegov kompjutor zarazio virusom Cascade. Jevgenij je taj virus izliječio programom koji je sâm napravio. Od 1991. do 1997. radio je s grupom istomišljenika u kompaniji koja je izrađivala ‘antivirusne programe’, a na nagovor supruga Natalije 1997. osnovao kompaniju Laboratorij Kasperski, sada poznata ne samo u Rusiji nego i u svijetu. Danas mnogi Jevgenija Kasperskog smatraju jednim od najboljih stručnjaka za zaštitu kompjutora od virusa.