Gnibom je, prema definiciji, psihičko maltretiranje na radnome mjestu koje podrazumijeva miješanje u nadležnosti nadređenog bez spremnosti da se preuzme odgovornost, načelno prihvaćanje zadataka bez istinske odlučnosti da se izvrše, kukanje i stenjanje koje treba ostaviti dojam prezaposlene osobe. Na djelu je tzv. sindrom punog stola.
Znam da za pojam ‘gnibom’ niste čuli, ali siguran sam da ste ga, ako ste voditelj na bilo kojoj razini, barem jednom osjetili. Davno sam ga primijetio, mnogo, mnogo puta u svom poslu gledao sam kako druge muči ali i na svoju bol i na svojoj koži ponekad osjetio. Znao sam da je tu ne znajući koje da mu nadjenem ime. Mbing u ogledalu, isto to samo s druge strane – gnibom. Šta je gnibom?
Gnibom se odnosi na neprijateljsku i neetičku akciju (ili neakciju), rjeđe na komunikaciju jednog ili više pojedinaca prema nadređenom rukovodiocu koji, bez obzira na svoja ovlaštenja, zbog gniboma dospijeva u bespomoćni položaj i u nemogućnost da se obrani, a u takvu položaju ostaje uza stalno maltretiranje. Takvo maltretiranje može s vremenom prouzročiti znatne mentalne, psihosomatske i socijalne patnje. Gnibom je, prema definiciji, psihičko maltretiranje na radnom mjestu koje podrazumijeva: miješanje u nadležnosti nadređenog bez spremnosti da se preuzme odgovornost; načelno prihvaćanje zadatka bez istinske odlučnosti da se ispune; zapitivanje i traženje dodatnih uputstava i objašnjenja oko jasno dodijeljenih zadataka; zabušavanje u radno vrijeme uz traženje nužnih konzultacija izvan radnog vremena; kukanje i stenjanje koje treba ostaviti dojam prezaposlene osobe uz obvezno kašnjenje u izvršavanju zadataka ili nepotpuno izvršavanje zadataka; uznavanje i prekidanje nadređenog s pitanjima čiji se odgovori podrazumijevaju; ogovaranje, komentiranje odluka nadređenog iz oblasti za koje osoba koja gnimobira nije kompetentna; pretpovijanje obvezama (prebacivanje posla) – sindrom punog stola. U suvremenoj literaturi se, nažalost, pojavljuju i knjige u kojima se gnimoberi mogu dodatno podučiti trikovima za izigravanje na poslu.
Najstariji pisani trag datira iz teksta Jonathana Swifta ‘Uputstva posluži’ iz 1745. godine. Sve koji smatraju da je neumjesna usporedba između gospodara i sluga s menadžerima i zaposlenima podsjeto bih da govorimo o sredini 18. stoljeća i o okolnostima koje su tada vladale. Sve će postati jasnije kad sljedeće ‘savjete’ prebacimo u suvremene prilike, okruženje, jezik, termine i folklor:
‘Nikad ne dopustite da umiješate prste u bilo koji posao koji ne ulazi strogo u vaš rok službe. Recimo, ako je konjušar pijan ili odsutan, a batleru bude naredeno da zatvori vrata konjušarnice, mora imati spreman odgovor: Ali molim Vas, Vaša milosti, ja se ne razumijem u konje!’
‘Ako te jednom u životu gospodar ili gospođa nepravedno optuže ti si sretni služa, jer je sve što trebaš učiniti pri svakoj sljedećoj greški koju počiniš u njihovoj službi podsjeti ih na onu neopravdanu optužbu i ustvrditi da si jednako nedužan i toga puta.’
‘Ako primijetis da postaješ miljenikom svog gospodara ili gospodarice iskoristi priliku da im blago obznaniš kako moraš otići, uz to djelujući nevoljko što se od njih moraš odvojiti i radije bi s njima živio nego s bilo kim drugim. No sirotom slugi ne može se zamjeriti što teži vlastitom boljštu, tj. treba mu veća plaća za njegov izvanredni rad uz malu zaradu; posle toga će ti gospodar, ako je imalo darežljiv, radije dodati pet ili deset šilinga nego dopustiti da odeš.’