U trenutku kad sudbonosni, ili barem tako javnosti predstavljen, završetak pregovora s EU ovisi i o rješavanju dvadesetljetnog problema neisplative hrvatske brodogradnje, vijest kako je Brodarski institut iz Zagreba potpisao ugovor s engleskim naručiteljem City Cruisesom o isporuci katamarana za Olimpijske igre u Londonu 2012. ugodno je iznenađenje. Nositelj projekta jest Institut, koji je osmislio idejno rješenje i dizajn, a za realizaciju će biti zaduženo Brodogradilište Tehnomont iz Pule, što je, prema tvrdnjama glavnog ravnatelja Instituta Vladimira Koromana, dokaz da se u Hrvatskoj mogu graditi isplativi i konkurentni brodovi. Brodarski institut uspio je pobijediti u jakoj konkurenciji britanskih i zapadnoeuropskih dizajnera. Osim rokova i kvalitete rješenja ključan kriterij bila je upravo cijena.
Koroman, profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, od 2004. glavni ravnatelj Instituta, u koji je došao s mjesta šefa Marketinga, istinsko je dijete Instituta. U njega je stigao odmah nakon diplome 1971., odnosno službeno, kao što kaže, 1972. zbog birokracije. Tako je od ukupno 63 godine postojanja Instituta Koroman u njemu proveo čak 40, a rođen je samo pet godina prije njegova osnutka. Starost tvrtke danas u vlasništvu Republike Hrvatske, nekoć istraživačkog centra uglavnom za vojne potrebe, vidljiva je gotovo odmah nakon ulaska. Veliki kompleks smješten u Novom Zagrebu iznutra pomalo izgleda kao vremeplov s posljednjom postajom u, onako odoka, 1960-ima, s interijerom koji se nije mnogo, ili nije uopće, mijenjao desetljećima.
U sobi za sastanke pomalo asketskog izgleda s otpranim kožnim stolcima Koroman objašnjava da je ta važna suradnja za OI uspostavljena zbog rada na drugom projektu, jahti, i dobrih preporuka koje su bile posljedica toga. Točan iznos posla ne želi otkriti zbog dogovora o tajnosti s naručiteljem, ali napominje kako je bila prihvatljiva i za Institut i za naručitelja. U početku pomalo oprezan, pažljivo promišljački odgovore, kako razgovor protječe, profesor se sve više opušta i pokazuje da usprkos desetljećima provedenima u tim prostorijama još sa strašću pristupa svojem poslu i da u njemu, menadžerskoj ulozi usprkos, prije svega čući inženjer koji voli ono što radi.
To, očito, za njega nije samo tvrtka za čije je upravljanje zadužen, nego posao koji ga i dalje ispunjava. Ljubavi prema struci usprkos menadžerski zadaci nisu mu bili nimalo laki. Institut je, poput mnogih tvrtki u ovoj državi promjenama 1990-ih takoreći preko noći ostao bez tržišta i morao se potpuno preorijentirati na slobodno tržište.
Nakon turbulencija olovnih godina Brodarski institut podijeljen je u tri osnovne cjeline: ekologiju, pomorsku tehnologiju i obnovljive izvore energije. Prema pojedinoj cjeline u ukupnom poslovanju, kaže Koroman, ovisi o trenutku, pa je, primjerice, prije segment obnovljivih izvora energije bio naglašen, a sada, pomalo iznenađujuće, brodogradnja uzima maha i povećavaju se narudžbe. U njegovoj viziji, a u skladu s tržišnim trendovima, ekologija, odnosno zelene tehnologije, trebala bi biti ključno područje za razvoj kompanije u budućnosti. Priznaje da u početku nije bilo lako, ali da su stvari u posljednje vrijeme krenule.