Svakakve su izgovore sindikalni čelnici prosipali kako bi opravdali svoju neaktivnost glede proslave Praznika rada, jedino nisu naveli onaj ključni: kako, dovraga, organizirati prigodne radničke prosvjede u zemlji u kojoj više nema industrijskih radnika! Nekadašnja industrijska radnička klasa sada je uglavnom prijevremeno umirovljena i više je ne zanima borba za radnička prava, već malo besplatne zabave i tanjur graha. Nezaposleni mladi ljudi uglavnom nemaju interesa da se pretvore u radničku klasu, a i da ga imaju, nemaju ga gdje ostvariti. Jedino što nam je iz vremena radništva ostalo jesu sindikalisti. A i oni su zaboravili čemu bi trebali služiti.
Možemo se mi do beskraja natezati o tome treba li Hrvatskoj ili ne treba brodogradnja, ali činjenica je da još dugo nijedna proizvodna grana neće moći nadoknaditi izvoznu vrijednost jednoga jedinog broda. Kad nema isporuke brodova, događa se ono što se dogodilo u ožujku. Mjesečna vrijednost izvoza, 627 milijuna eura, bila je na najnižoj razini od početka prošle godine, a to je utjecalo na kvartalni izvozni minus od 4,1 posto u odnosu na prvi kvartal (slabe) prošle godine. U prvom lanjskom kvartalu vrijednost izvezenih brodova iznosila je 350 milijuna eura, a u prvom ovogodišnjem samo 200 milijuna i još je veća od, primjerice, izvoza hrane i pića, koji je iznosio 188 milijuna eura.
Dok su se pod pritiskom tržišne utakmice u Hrvatskoj monopoliji jedan po jedan rasipavali, Petar Pripuz uspio je izgraditi monopol na tržištu otkupa sekundarnih sirovina. Logičan je idući korak izgraditi monopol i na tržištu recikliranja tih sirovina, u čemu mu je pomoć stigla u obliku kredita od visokih 60 milijuna dolara koji je njegovu CIOS-u odobrila Svjetska banka preko svoje članice, Međunarodne financijske korporacije IFC. Još toliko uložit će CIOS iz vlastitih sredstava u pogone za recikliranje starih vozila, velikih kućanskih uređaja i drugoga metalnog otpada na osam regionalnih tržišta. A da je posao sa skupljanjem starog željeza i drugog metala sve isplativiji, jer mu CIOS diže cijene u otkupu, svjedoče povremene vijesti iz crnih kronika o kradama željezničkih tračnica, žica iz trafostenica pa čak i golemog i skupog lustera iz Katoličkog centra u Bibinjama, za koji se pretpostavlja da je završio na starom željezu.