Zapad mora promijeniti pristup da ne kapitulira pred mrtvim Osamom. Pridobivanje muslimana i dijela liberalne javnosti kao saveznika protiv totalitarnih islamičkih ideologija mora biti Obamina mantra kako se Osamini sljedbenici ne bi našli u prednosti.
Ledano iz rakusa visoke tehnologije i političkog marketinga bio je to čisti akcijski triler: nakon što su američki obavještajci pratili, locirali, identificirali i opservirali, poslani su najbolji specijalci da obave posao. A američko državno i vojno vodstvo u sobi za izvanredne situacije pratilo je izravan prijenos likvidacije najpoznatijeg terorista i američkog neprijatelja br. 1 Osame bin Ladena.
Tko se još sjeća da se samo nekoliko dana prije američka javnost ponovno zabavljala podrijetlom svog predsjednika? Naoko iz čista mira, u Obamin američki krsni list posumnjao je Donald Trump. I vidi stjecaju okolnosti: istodobno kad predsjednik Obama izdaje zapovijed za operaciju likvidacije Osame bin Ladena, u medijima se vrti podsjetnik da je i on zapravo podrijetlom musliman, ali i preslika krsnog lista kojim slavodobitno pokazuje da je iznad svega pravi Amerikanac. U svijetu koji funkcionira kao arena marketinških poruka to je bitno drukčije nego da je zapovijed za likvidaciju izdao George Bush.
Kraj jedne epizode. Ali sukob između islamičke ideologije osvajanja Sijeta, koja nalazi uporište u vjeri, i zapadne ideologije osvajanja Sijeta kapitalom, koji nalazi uporište u demokratskim vrijednostima, mnogo je slojevitiji od rata marketinškim porukama.
Likvidacija Osame bin Ladena samo je kraj jedne epizode. Bin Laden je bio simbol islamskog džihada prema Zapadu, kreiran prema zapadnim marketinškim obrascima: inteligentan, ali zao um, odgovoran za sve veće terorističke akcije Al-Qa’ide, njemu se moglo pripisati sve što se zbog samonametnute zapadne političke korektnosti nije smjelo izgovoriti. No da je to tako jednostavno, sada bi taj ‘rat protiv terora’ bio završen. Ali marketinški savršeno iskonstruiran lik Osame bin Ladena imao je i svoju drugu stranu. U proteklih deset godina upravo je njegova pojava probudila i mobilizirala više mladih, obrazovanih pristaša islamičke ideologije, i u islamskim i u zapadnim zemljama, nego što je to uspjelo lokalnim šećicima desetljećima prije. Za njih je on bio globalni junak iz stripa: inteligentniji i lukaviji od protivnika, egzotično lijep, čvrstih uvjerenja, onaj koji pobjeđuje u oružju nadmoćnoga zapadnog neprijatelja. I dok su zapadni vojnici navodno tragali za njim kao ‘simbolom zla’ po afganistanskim vrelima, a zapravo su vojno zaposjedali ono što Zapad smatra svojim strateškim interesom, vjeroučitelji pridostili iz islamskog svijeta u islamskim su centrima Chicaga, Londona, Milana, Berlina, Marseillesa stvarali njegove idejne sljedbenike, pod paravanom vjerskog buđenja. Tko je sad u prednosti: zapadna koalicija u Afganistanu ili Osamini sljedbenici u Chicagu, Londonu, Berlinu, Parizu?
