Zapad mora promijeniti pristup da ne kapitulira pred mrtvim Osamom

Zapad mora promijeniti pristup da ne kapitulira pred mrtvim Osamom. Pridobivanje muslimana i dijela liberalne javnosti kao saveznika protiv totalitarnih islamičkih ideologija mora biti Obamina mantra kako se Osamini sljedbenici ne bi našli u prednosti.

Ledano iz rakusa visoke tehnologije i političkog marketinga bio je to čisti akcijski triler: nakon što su američki obavještajci pratili, locirali, identificirali i opservirali, poslani su najbolji specijalci da obave posao. A američko državno i vojno vodstvo u sobi za izvanredne situacije pratilo je izravan prijenos likvidacije najpoznatijeg terorista i američkog neprijatelja br. 1 Osame bin Ladena.

Tko se još sjeća da se samo nekoliko dana prije američka javnost ponovno zabavljala podrijetlom svog predsjednika? Naoko iz čista mira, u Obamin američki krsni list posumnjao je Donald Trump. I vidi stjecaju okolnosti: istodobno kad predsjednik Obama izdaje zapovijed za operaciju likvidacije Osame bin Ladena, u medijima se vrti podsjetnik da je i on zapravo podrijetlom musliman, ali i preslika krsnog lista kojim slavodobitno pokazuje da je iznad svega pravi Amerikanac. U svijetu koji funkcionira kao arena marketinških poruka to je bitno drukčije nego da je zapovijed za likvidaciju izdao George Bush.

Kraj jedne epizode. Ali sukob između islamičke ideologije osvajanja Sijeta, koja nalazi uporište u vjeri, i zapadne ideologije osvajanja Sijeta kapitalom, koji nalazi uporište u demokratskim vrijednostima, mnogo je slojevitiji od rata marketinškim porukama.

Likvidacija Osame bin Ladena samo je kraj jedne epizode. Bin Laden je bio simbol islamskog džihada prema Zapadu, kreiran prema zapadnim marketinškim obrascima: inteligentan, ali zao um, odgovoran za sve veće terorističke akcije Al-Qa’ide, njemu se moglo pripisati sve što se zbog samonametnute zapadne političke korektnosti nije smjelo izgovoriti. No da je to tako jednostavno, sada bi taj ‘rat protiv terora’ bio završen. Ali marketinški savršeno iskonstruiran lik Osame bin Ladena imao je i svoju drugu stranu. U proteklih deset godina upravo je njegova pojava probudila i mobilizirala više mladih, obrazovanih pristaša islamičke ideologije, i u islamskim i u zapadnim zemljama, nego što je to uspjelo lokalnim šećicima desetljećima prije. Za njih je on bio globalni junak iz stripa: inteligentniji i lukaviji od protivnika, egzotično lijep, čvrstih uvjerenja, onaj koji pobjeđuje u oružju nadmoćnoga zapadnog neprijatelja. I dok su zapadni vojnici navodno tragali za njim kao ‘simbolom zla’ po afganistanskim vrelima, a zapravo su vojno zaposjedali ono što Zapad smatra svojim strateškim interesom, vjeroučitelji pridostili iz islamskog svijeta u islamskim su centrima Chicaga, Londona, Milana, Berlina, Marseillesa stvarali njegove idejne sljedbenike, pod paravanom vjerskog buđenja. Tko je sad u prednosti: zapadna koalicija u Afganistanu ili Osamini sljedbenici u Chicagu, Londonu, Berlinu, Parizu?

Islamska mobilizacijska platforma. To će pokazati sljedeća epizoda, ona koja slijedi nakon Osamina odlaska, terorista br. 1. Zapad je još u materijalnoj i vojnoj prednosti. Ali Zapad poznaje samo sliku, još ne i glavu svog protivnika. Uz to, ograničenje vlastitom ideologijom i političkom korektnošću razlog je da Zapad još ovaj rat ne naziva pravim imenom – ratom protiv ideologije (postupne i dugoročne) islamizacije svijeta, i što smatra da je može pobijediti (samo) vojskom.

Na drugoj strani ideolozi islamskog buđenja uspjeli su iskoristiti neuvjerljivi zapadni ‘rat protiv terora’ za mobilizaciju islamskog svijeta na protuzapadnoj platformi, pridobiti velik broj pristaša i u liberalnoj zapadnoj javnosti oni poznaju glavu, a ne samo sliku svog protivnika, ne obvezuje ih politička korektnost, već stojište siju uvjerenje da je to rat Zapada protiv cijelog islamskog svijeta.

Nakon što je likvidirao Osamu – glavnu ikonu svog ‘rata protiv terora’, Zapad, predvođen SAD-om, zato nužno mora promijeniti pristup i retoriku ne želi li dugoročno tiho kapitulirati. Razbuđeni Osamini sljedbenici diljem svijeta vjerojatno će još neko vrijeme ipak biti šokirani gubitkom idola i idejnog vođe. Ali ako dotad Zapad ne progovori o biti ovog sukoba, ako ne pridobije muslimane, ali i dio liberalne zapadne javnosti kao saveznike protiv totalitarnih islamičkih ideologija, Osamini sljedbenici uskoro bi se mogli naći u prednosti.

Pritom bi im zapadnjački lov na nekoga novog Osamina nasljednika po Tori Bori bio samo dobar i besplatan marketing. Poklon glupog protivnika.

I dok su Amerikanci navodno tražili ‘simbol zla’, a zapravo su vojno zaposjedali ono što Zapad smatra svojim strateškim interesom, vjeroučitelji su u islamskim centrima SAD-a i Europe stvarali njegove idejne sljedbenike.