Petnaestak posto pripadnika srednje klase oduvijek je bilo osnovni generator potrošnje, stoga je cjelokupno gospodarstvo veoma osjetljivo na taj društveni segment. Produbljivanje krize mijenja i navike, pa danas više nije kul trošiti novac – u prvom je planu biti svjestan cijena. To primjećuju i marketinški stručnjaci u komunikaciji s potrošačima.
Valitetan predstavnik srednje klase na papiru bi trebao imati diplomu, posao, prosječnu ili malo iznadprosječnu plaću, barem jedan automobil, barem dva mobitela, brzi pristup internetu, ali i novac barem za jedno putovanje u inozemstvo na godinu, tjedni odlazak u kino ili kazalište, neformalna druženja i još štošta. Pripadnik srednje klase ne bi trebao dvojiti da li da plati to putovanje, kino ili večeru u restoranu ili da umjesto toga plati režije. Međutim, sve je više ljudi koji su se još prije tri godine smatrali stabilnim pripadnicima srednjeg sloja, a danas su, kad je o tome riječ, skeptični. Za sebe će reći da su srednja klasa – ali jesu li uistinu? Ili su ih krediti za kuće i stanove, moguća faza nezaposlenosti, osobna nelikvidnost i cijene benzina toliko uništili da iz krize izlaze na rubu siromaštva i izgledaju kao da su proveli dvije runde boksajući protiv Chucka Norrisa.
Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnoga hrvatskog sindikata, kaže da je pravo pitanje je li Hrvatska ikad imala pravu srednju klasu, jer njemu se čini da je ona pometena i prije izbijanja krize.
- Srednji sloj trebao bi biti dio društva koji prijednostavljeno živi od svojih prihoda. U pravilu se ne razbacuje, ali može namiriti sve svoje potrebe. Međutim, prosječna hrvatska obitelj ne može od svojih redovitih mjesečnih primanja zadovoljiti…
Anketa je provedena na nacionalno reprezentativnom uzorku radnoaktivnoga srednjeg sloja hrvatskog stanovništva starijeg od 15 godina.
Izvor: Ipsos Puls, ožujak 2011.
