Oporavak ‘u drugom polugodištu’ znači da se depresija nastavlja

Kad nevoljni ekonomski analitičari napišu: ‘Početak oporavka očekujemo u drugoj polovini godine’, to u prijevodu s hrvatskoga na hrvatski znači: ‘Ove godine zapravo ne očekujemo oporavak’. Ekonomski analitičari sve više podsjećaju na liječnike koji dijagnozu pišu na latinskome. O sadašnjoj vlasti može se govoriti grubim i lijepim riječima – ona je cijepljena od svih kritika.

Znate li kako se na hrvatskom kaže: ‘Ove godine ne očekujemo ekonomski oporavak’? Kaže se: ‘Početak oporavka očekujemo u drugoj polovini godine’. Jedna od nezgodnijih profesija u ovdašnjem bankarstvu jest biti ekonomski analitičar. S jedne strane ti nevoljni trebaju u tjednim ili mjesečnim analizama izgovoriti istinu o ekonomskom stanju u zemlji. S druge strane država, tj. Vlada važan je poslovni partner banke od koje analitičar dobiva plaću. Država je vjerovnik od kojega se naplaćuju najbolje kamate, a ujedno je i zakonodavac koji, ako se naljuti, može bankaru nekim zločestim pravilnikom zagorčati život. Djelujući tako između čekića i nakovnja, ekonomski analitičari (uključujući i one iz državnih instituta koji također mnogo rade po narudžbi vlasti) osmislišli su poseban izričaj. Stoga ne čudi da bi neke njihove sintagme i konstrukcije trebalo prevoditi s hrvatskoga na hrvatski. No možda je i dobro da često rabe razne eufemizme, jer je istinu o tome u kakvoj je dubokoj depresiji nacionalna ekonomija teško konzumirati u srovu obliku.

Primjer spočetka kolumne je znakovit. Još otkako je 2008. izbila kriza na tržištu kapitala u Hrvatskoj, bojažljivi sudionici burzovne scene, oni koji iz neznanja ili iz špekulantnih interesa nisu davali točne prognoze, rabili su konstrukciju kako će se ‘…CROBEX oporaviti u drugoj polovini godine’. Naravno, drugo polugodište, velikim dijelom i zbog pogrešnih poteza vlasti, nije donijelo nikakav oporavak. Ali pokazalo se učinkovitim kladiti se na ‘oporavak u drugom polugodištu’. Dečki s burze zaslužni su za uvođenje još jednog eufemizma. Kad su se cijene dionica počele strmoglavljivati, objašnjavali su da je jedino riječ o ‘korekciji’ cijena. To se svidjelo i ministrima u Vladi pa već godinama i suprotno kretanje cijena, odnosno poskupljenje derivata nafte, nazivaju ‘korekcijom’.

Na vrhu top-liste dvosmislenih sintagmi već je dugo ona koja se odnosi na ‘negativan rast’. Treba ipak priznati da to nije domaći izum. U vrijeme globalnog sloma i u Financial Timesu služili su se tom sintagmom. Problem je u tome što je u većini zemalja ‘negativan rast’ prešao u stvarni rast BDP-a i ostalih pokazatelja, a nesposobnosti kreatora ekonomske politike u Hrvatskoj ‘negativan rast’ i dalje ostaje u širokoj upotrebi. U nekome još nenapisanom vodiču kroz tekstove ekonomskih analiza trebalo bi prevesti još mnogo konstrukcija. Tako, kad se pročita da u Hrvatskoj postoji ‘problem održivosti javnih financija’, ‘pjesnik’ nam zapravo želi poručiti da je državna blagajna prazna, da se plaće za javni sektor i mirovine isplaćuju samo zahtijevajući žicanju kredita u inozemstvu i da postoji realna opasnost od bankrota.

Zanimljiva je i sintagma o ‘nužnosti strukturnih promjena’. Kad pisac ne želi reći da država treba trošiti 20 posto manje i otpustiti 20 posto administracije, on tu misao iskazuje ‘strukturnim reformama’. Zbog neprovođenja strukturnih reformi mnoge su veličine ‘korigirane’ do svojih ‘povijesnih minimuma’. Premijerka Kosor postala je popularna i po svojoj ocjeni da se situacija u zemlji počela ‘relaksirati’. Nije ona tomu kriva. Taj izraz sve češće rabe i analitičari. Pa se ono vatrogasno HNB-ovo ‘upumpavanje’ 850 milijuna eura poslovnim bankama, kako ne bi došlo do daljnje pada kreditnog rejtinga zemlje, naziva ‘monetarnom relaksacijom’. Kad u nekoj analizi pročitate da je ‘nastupilo razdoblje ubrzanog razdvajanja nelikvidnih poduzeća na solventne i insolventne’, to znači da stiže val stečajeva. Jer oni koji ‘ne mogu pristupiti dodatnim financijskim izvorima’ zapravo ostaju pred vratima bankara koji im više ne žele odobriti nove kredite. Poduzetnici koji još nisu na rubu bankrota sretni su jer su im banke ‘restrukturirale otplatni plan’. Zapravo su im na nekoliko mjeseci pružile formalnu mogućnost otplate dospjelih kredita. Kad analitičar napiše da je izgledno ‘kvarenje kvalitete kreditnog portfelja’, to u prijevodu znači da su bankari prikupljenu štednju dali poduzećima koja novac štediša neće moći vratiti. Zbog svega toga ekonomski analitičari sve više podsjećaju na liječnike koji dijagnozu o zdravlju pacijenta napišu na latinskome. Naravno, pacijent se zbog toga ne osjeća bolje. Istina, o sadašnjoj vlasti može se sve reći grubim i lijepim riječima – ona je uspješno cijepljena od svih kritika.