Sveučilišta će proizvoditi tvrtke i ponašati se pomalo kao one, ali i dalje će podučavati i istraživati. Kombinirat će sve te elemente, što može biti vrlo inovativno, prognozira Henry Etzkowitz, ugledni profesor američkog sveučilišta Stanford.
-
Provodite li vi u svojim novinama katkad anketu? Nekad, da. – Eto, to je inovacija sociologije pretvorena u velik biznis. Fokusne skupine? Također inovacija društvenih znanosti prebačena u biznis. Čovjek koji je to izumio, profesor Robert K. Merton, teoretičar sociologije, izumio je to radi istraživanja. Njegovi su studenti zatim to primijenili na politiku i oglasičku industriju. Godinama poslije pozvali su ga kako bi mu pokazali što se dogodilo s njegovom istraživačkom tehnikom. Bio je zaprepašten, nije ni slutio kakvi su sve biznis stvoren iz toga. Izjavio je kako bi to patentirao da je znao. Mnogo je inovacija u društvenim znanostima primijenjeno u poslovnom svijetu. Vi to danas možete vidjeti u društvenim medijima, to su osnove sociologije. Cijeli taj novi val društvenih medija zapravo je transfer društvenih znanosti u poslovne formate.
-
Čini se da je inovacija nova mantra poslovnog svijeta. Postoji li previše inovacija? Pretpostavljam da možete imati promjenu koja je sama sebi svrhom i bez uporabne vrijednosti, ali obično je situacija obrnuta. Stvari previše uspore i zapuštena. Zato postoji kreativno uništavanje, kada tvrtka odluči ući u nešto novo. Ako nadete tvrtku koja je otišla iz jedne industrije u drugu, to nije uobičajeno, Nokia je proizvodila gumene čizme u početku. Veliko pitanje u toj kompaniji jest hoće li se moći sada prebaciti s mobitela na nešto drugo.
-
Može li se inovacija sustavno poticati? To je često nešto spontano, no može li postojati sustav koji je proizvod? Svakako. To je R&D, gdje se sustavno stvaraju nove ideje koje se zatim testiraju. To može biti u području znanosti, ali i umjetnosti, društvenih znanosti itd. To mi podučavamo. Ljudi nisu rođeni kao inovatori ili poduzetnici. Nekad odrastaju u kulturama koje više naginju tome, ali ako ne, možemo uspostaviti programe i uvježbati ljude. Brazil je dobar primjer…
-
Hrvatska također. Pa kako to napraviti, kako potaknuti inovaciju, promijeniti mentalitet? Obrazovanjem i učenjem novih načina, što je.
-
Bili ste ovdje nekoliko puta i vjerujem da ste donekle upoznati s našom situacijom. Možete li ocijeniti inovativni kapacitet Hrvatske? Čini se da je trenutačno dosta malen. Nisam upoznat s detaljima, ali svako mjesto ima inovacijski potencijal. Pitanje je informiranosti i učenja iz drugih izvora, zatim pokretanja projekata i stvaranja uvjeta. Najviše sam se posvetio proučavanju uloge sveučilišta i tranzicije sveučilišta prema inovaciji, pa bih na tom području poticao eksperimente i projekte. Na sveučilištima.
-
Mogu li ljudi inovirati ako osjećaju stalan pritisak uvođenja novosti, ako se inovacija forsira? To vjerojatno nije najbolji način, ali psihosocijalna analiza pokazala je da je malo pritiska poželjno. Previše nije dobro, kao što izostanak bilo kakvog pritiska nije dobar. Mora postojati sredina.
-
Kako naći sredinu? To je na vodstvu tvrtke, koje određuje ritam i količinu pritiska.
-
Pitanje je intuicije? Djelomice, da. No to se proučava u društvenim znanostima i može se mjeriti, postoji mnogo literature o tome.
-
Kakva je budućnost sveučilišta, hoće li postati tvrtke? Vjerujem da će proizvoditi tvrtke i ponašati se pomalo kao one, ali i dalje će podučavati i istraživati. Kombinirat će sve te elemente. To može biti vrlo inovativna kombinacija. U Brazilu zakon omogućava istraživačkoj grupi da u sklopu sveučilišta ima status tvrtke, a da se ne mora izdvojiti u zaseban poslovni entitet. Što je ona onda?
-
Hibrid. Upravo tako, točno. Dolazi do hibridizacije i u nekom trenutku doći ćemo i do imena tih hibrida.
-
Postat će dakle još isprepleteniji? Tako je. Iz toga će nastati nove vrste inovativnih organizacija.
