Tvrtke moraju objektivno sagledati vlastite potencijale prije nego što se odluče za bilo koju strategiju, pa tako kad je i riječ o okretanju zdravim proizvodima ili gotovoj hrani. Iako je riječ o proizvodima u koje trgovačke marke zasad još nisu znatnije iskoraćile i koji u pravilu nose veću zaradu, proizvodnja zdrave hrane zahtijeva velika ulaganja, znanje i tehnologiju pa se takvoj strategiji uglavnom mogu okretati veće kompanije.
Koju strategiju primijeniti uvelike ovisi i o kategoriji proizvoda, jer nisu sve jednako ‘otporne’, odnosno ‘podložne’ robnim markama. U kategoriji kozmetičkih proizvoda koji su po svojoj prirodi bliži sredstvima osobne higijene, privatne robne marke obično imaju veći uspjeh, dok u parfumerijskom asortimanu nemaju znatnije udjele jer se proizvodi iz te kategorije snažnije vežu uz lifestyle i društveni status. Naravno, postoje iznimke, pa tako ni u kategoriji zubnih pasti privatne robne marke nisu dominantne (iako je kategorija bliža higijeni). Razlog je, kažu u Atlanticu, u inovacijama i ‘gužvi na tržištu’.
Tržište zubnih pasti je najsegmentiranije kozmetičko tržište pa nijedna zubna pasta nema veći tržišni udjel veći od onoga koji ‘ima zub u ustima’. Dodatno, treba imati veliki broj proizvoda kako bi se zadovoljile izbirljive potrebe potrošača. S druge strane, zubne su paste kompleksni proizvodi za koje trgovci nisu i ne mogu biti eksperti. Zato ‘private label’ u kategoriji oralne higijene funkcionira na način da trgovac čeka da proizvođač lansira i promovira inovaciju, stvori potrebu za njom i onda se odlučuje za uvođenje u PL asortiman. Zbog iznimne inovativnosti u razvoju proizvoda na ovom tržištu, proizvođači/brendovi već su na tržište uveli drugu ili treću generaciju inoviranog proizvoda, pa privatna marka nema velik potencijal – objašnjava Lejla Dautović Čaić, direktorica marketinške divizije Zdravlje i njega u Atlanticu.
