Valja biti otvoren i prema novim idejama, jer tko zna, možda se uskoro organizira novi festival utemeljen na (novim) regionalnim gospodarskim okolnostima. Vorimo isključivo o kreativnom dosegu pojedinog rada. Kažem ‘čak i kreativnom’, jer je strukovna statistika neumitno dokazala da su kreativniji radovi ujedno i efikasniji od onih drugih. Kad je o potrošačima riječ nema jednoznačnog odgovora. Brend je pojam vezan uz neku vrstu povjerenja. Tako bi i svaka nova nagrada trebala polučiti koju crticu više na, slikovito rečeno, spektrometru koji bilježi vrijednosti pojedinog brenda.
-
Jesu li nagrade dobro sredstvo za vlastitu promociju? Je li dovoljno ‘naljepiti’ oznaku na ambalažu? Da, ali jedino ako iza naljepnice stoji vjerodostojnost. Ne mislim pritom na banalnost nekih nagrada koje možete doslovce kupiti. Mislim prije svega na vrijednosti brenda koje korisnik ili potencijalni korisnik doživljava kao realitet i u koje se već višestruko uvjerio, a nagrada s kredibilitetom još je jedna potvrda da je u pravu.
-
Koja je razlika između priznanja koje mu donose potrošači i onih koje dobiva od strane struke? Stara je izreka da svoj vjeruje svome, kao što i svatko tko je omirisao oglašivačku struku zna da je pogrešan put očekivati da nečem ili nekom, ukratko brendu – vjeruju svi. To ovisi o kategoriji, ovisi o cilju, odnosno marketinškoj strategiji, što vam je važnije i u kojem razdoblju. Ako od nečeg očekujete što brži rezultat, vjerojatno ćete se pognuti pod teretom izreke ‘potrošač je kralj’ i ići mu svim sredstvima niz dlaku. Ako imate ozbiljnu inovaciju, još je znameniti John Steward Mill rekao da morate proći kroz tri faze: ruganja, rasprave te prihvaćanja. U tom slučaju vjerovat ćete struci, a ne širokoj javnosti.
-
Može li broj natjecanja u konačnici negativno utjecati na praksu nagravljanja? Od svibnja ove godine u hrvatskom oglašavanju postojat će četiri nagrade: nagrada X za kreativnost u oglašavanju, nagrada Mixx za digitalne platforme s kombiniranim kriterijima koje uz kreativnost uključuju i upotrebu tehnologije, nagrada Sudnji Dan za autorsku kreativaciju, te Effie za efikasnost u oglašavanju. Naravno, postoje još nagrade za dizajn i djelatnosti koje su dio oglasne industrije, ali to je druga priča. Previše nagrada za malu Hrvatsku? Ne bih rekao. Pogledajte filmsku industriju, ona ima dvadesetak festivala u nas.
-
Čini mi se da se klijenti, pri donošenju odluke o tome gdje će plasirati oglas, vode kriterijem niske cijene. Što je s kreativnim rješenjima? Ima li kreativnost cijenu? Ne bih se složio. Internacionalni oglašivači i specijalizirane medijske agencije zajedno su stvorili i internacionalne standarde koji posve sigurno ne uzimaju kao isključivi kriterij cijenu. Recimo, automobilski brendovi poput Peugeota i Renaulta ili Citroëna i Nissana, služe se istim metodologijama i alatima u medijskom planiranju u nas kao i u Europi. Koliko znam i kreativna rješenja još, usprkos recesiji, uspjevaju držati određenu razinu cijene koja barem donekle odražava talent i educiranost tima koji stoji iza nje, kao i uloženi trud. Loši primjeri nisu karakteristika samo našeg tržišta i naše branše već šire regije, i to prema jednostavnom kriteriju: što je tržište manje po snazi i edukaciji, problemi pojedine struke su veći. Želimo li zaista izdvojiti naš najveći strukovni izazov, onda je to pitanje kako u takvu gospodarsku okruženju ulagati u toliko važne nove talente i nove tehnologije. HURA tu nastoji, barem svojim edukacijskim programima, donekle kompenzirati strukovna usavršavanja koja zasigurno mnoge agencije ne mogu financirati same.
