Home / Biznis i politika / Biramo s kime poslujemo jer nije logika samo rasti, treba se i naplatiti

Biramo s kime poslujemo jer nije logika samo rasti, treba se i naplatiti

Biramo s kime poslujemo jer nije logika samo rasti, treba se i naplatiti. Tomislav Antunović, predsjednik Uprave grupe Antunović TA, vlasnik je dvaju hotela u Hrvatskoj i dvaju u BiH. Međutim, hotelski biznis njegovoj grupaciji donosi oko 15 posto prihoda, a ostatak ostvaruje poslujući s naftom. Kaže da ga kriza nije pogodila, već samo usporila rast s 20 na 15 posto. Ipak, promijenila je logiku poslovanja.

Kompanija Antunović, s više od tisuću zaposlenih u naftnom ili hotelijerskom biznisu te lani ostvarenih 600 milijuna eura prometa jedna je od rijetkih čiji vlasnik s ponosom ističe da ne osjeća udar krize osim po malo sporijem rastu. U 50 godina rada, ističe Tomislav Antunović, vlasnik i predsjednik Uprave Antunović TA grupacije, nikad nije kasnio s isplatom plaća, isplatom računa dobavljačima ili imao blokirani tvrtku. Upornost, sposobnost uočavanja laži, obiteljsko zadovoljstvo i sreća u životu njegovi su, kaže 67-godišnji biznismen, inženjer prometa rođen u Brčkom, poslovni aduti bez kojih ne bi uspio izgraditi poslovno carstvo u Hrvatskoj i BiH. Kao predsjednik Udruge naftaša Hrvatske te BiH uvjeren je da će svjetske cijene nafte uskoro početi padati, ali smatra da još barem sljedeće četiri godine, dok se u Hrvatskoj ne provedu reforme, nije mudro ulaziti u nove veće investicije.

  • Kakvi su vaši dojmovi s Liderove konferencije ‘Budućnost obiteljskih tvrtki’, održane upravo u Hotelu Antunović, i kakva je vaša obiteljsko-poslovna situacija? – Bilo je jako zanimljivo čuti razna iskustva i podsjetiti se kako supruga Lucija i ja imamo veliku sreću sa svojom djecom. Moj sin Miroslav, kćeri Mira i Ljiljana još od djetinjstva su prihvatili posao i zapravo ih ne mogu otjerati od njega. Jedan me tjednik pogrešno citirao da mi ne pada na pamet djeci prepustiti posao, no ja sam im ga većim dijelom već prepustio. Moj sin ima 37 godina i vodi glavni dio posla, a to je nafta, a kćeri rade u financijama. No ne mislim prestati raditi dok me god zdravlje služi jer uživam u tome. Volim reći da radim 50 godina, a da imam 100 godina radnog staža, jer nikad nisam radio samo osam sati.

  • Prošlo je pet godina od otvaranja Hotela Antunović, u zapadnom dijelu Zagreba, poziciji koja se mnogima nije činila mudrom. Što kažu vaši poslovni rezultati? – Imamo sjajne rezultate. Godišnji prosjek nam je 90 posto popunjenosti, što nas čini najboljima u zemlji. Za tu sam lokaciju čuo prije 20 godina i išao se provozati cijelom četvrti; tada je ondje još bila livada i naselja su se tek počela širiti. Odlučio sam je kupiti za tadašnjih dva milijuna maraka. Govorili su mi da griješim, ali ja nisam imao sumnji. Eto, počeo sam s građevinskom operativom, prešao na naftu, kao prvi privatni naftaš u bivšoj državi, i na kraju sam dokazao da i ovo znam raditi. Trenutačno imam četiri hotela, dakle uz ovaj, jedan u Sesvetama te dva u BiH. A budući, peti, bit će još veći.

  • Planirate gradnju novog hotela u Zagrebu? – Da, i već imamo lokaciju na odličnome mjestu. Taj će hotel imati pet zvjezdica. I ovaj je hotel na razini pet zvjezdica, ali mi smo mu dali četiri slijedeći logiku da se nitko nije obogatio visokim cijenama, već samo količinom.

  • Možete li reći o kojoj je lokaciji riječ? – Bolje je ne trčati pred rudo. Ionako mi sin kaže kako je bolje da što manje govorim u javnosti. Uostalom, čekat ćemo da se ekonomska situacija stabilizira, pa ne vjerujem da ćemo s tim projektom početi još barem sljedećih četiri godine.

  • Biste li rekli da ste preuzeli veći dio kongresnog kolača zagrebačkim hotelijerima? – Naravno. Poslujemo odlično, naše su dvorane gotovo stalno pune i mi u tom segmentu poslovanja gotovo uopće nismo osjetili krizu. Vjerujem da smo to postigli prilagodivši sve usluge korisnicima kongresa.

  • Hoćete li uz takve rezultate uspjeti u povratu uloženog u roku od sedam do deset godina, kao što ste najavljuvali? – Ipak nećemo. Prije će se to dogoditi u roku od devet do 12 godina. Ali i to je dobro. Naime, govorim o povratu realne investicije s dobrom amortizacijom koju odvajamo zato jer imamo velik promet i dobit.

  • Koliko Antunović TA grupacija ostvaruje od naftnog biznisa, a koliko od hotelijerstva? – Naš hotelijerski biznis pridonosi otprilike 10 do 15 posto, a ostale prihode ostvarujemo na nafti.

  • Je li za vaše poslovanje važnije područje Hrvatske ili BiH? – U BiH ostvarujemo dvaput veći prihod nego u Hrvatskoj. Možda čak i nešto viši.

  • A vaši biznisi u Austriji, Njemačkoj, SAD-u? – To su manji biznisi kojima se tek povremeno koristimo. Najviše smo se njima koristili u teškim vremenima, za vrijeme rata.

  • U naftnom biznisu u Hrvatskoj relativno ste mali s terminalom, dvije vaše crpke i šest franšiznih. Kakva je vaša pozicija u BiH? Je li na vas utjecao Molov ulazak u Inu? – Danas smo prvi u BiH po prometu i u veleprodaji. Imamo vlastite terminale i one unajmljene te svoje crpke. A Mol nam nimalo ne smeta. U posljednje dvije godine u Hrvatskoj smo povećali promet 100 posto. Prije je bilo teže kad je država bila većinski vlasnik Ine. Kao predsjednik naftaša u Hrvatskoj, ali i u BiH, već godinama govorim kako moramo ukinuti monopol države, već i zbog pristupanja EU. Srećom, ukinuli smo ga.

  • Vi ste svakako onda zadovoljni Vladinom odlukom o relativno slobodnom formiranju cijena naftnih derivata. – Zadovoljan sam. Ima tu još nekih sitnijih nelogičnosti, ali glavno je da smo ukinuli monopol.

  • Jeste li požalili što ste prije nekoliko godina odustali od kupnji crpki uz autocestu? – Ni najmanje. Svi koji rade na autocesti na gubitku su, pa im ni slobodno formiranje cijena neće pomoći. Kad sam razmišljao o kupnji, shvatio sam da koncesiju HAC naplaćuje 260 tisuća kuna na mjesec. To znači da morate tijekom cijele godine prodati barem osam tisuća litara benzina na mjesec, dok prosjek crpki na autocestama ne prelazi pet tisuća litara.

  • Hrvati od prije neki dan opet plaćaju skuplji benzin, ali vi tvrdite da će već potkraj ove godine svjetske cijene nafte ipak pasti ispod 100 dolara po barelu? – Očekujem. Ovo nije normalno. Istina, cijena više nikad neće biti ispod 50 dolara po barelu, ali vratit će se, očekujem, u realne okvire od 50 do 70 dolara. Nafte još sigurno ima više nego dovoljno, za barem još 50 godina. Nije sve crno, pa sam uvjeren da će se i ta cijena početi stabilizirati.

  • Je li i vaše poslovanje bilo načeto krizom? – Uopće nas nije načela kriza, samo je usporila naš rast koji je lani bio 20 posto, dok ove godine očekujem 15 posto rasta prihoda. Utjecala je i na način da smo počeli birati s kime poslujemo jer nije logika samo rasti, već se treba i naplatiti.

  • Imate bogato poslovno iskustvo u Hrvatskoj, što smatrate ključnim problemom slaboga ekonomskog rasta? – Ključno je da država mora provesti reforme. Držim kako bi bilo najbolje da HDZ i SDP, kao najjače stranke, žele li dobro sebi i ovoj zemlji, stvore koaliciju zbog reformi i izlaska iz krize. Sama to nijedna od tih stranaka ne može provesti, čak ni s koaličkim partnerima, jer neće doći na vlast sljedećih 20 godina. Nakon toga, jednom kada provedu reforme, neka se razilaze kako znaju i umiju, bitno je da ova zemlja krene naprijed, da se smanje porezna opterećenja i davanja, a ne da zbog nameta tjerate sve, pa i obrtnike, da opet počinju raditi na crno kako bi preživjeli.