TRŽIŠNO NATJECANJE

U slučaju povrede propisa o zaštiti tržišnog natjecanja kao što su, primjerice, dogovaranje cijena između konkurenata ili zloporaba vladajućeg položaja počiniteljima povreda određuju se odgovarajuće sankcije. Međutim, postavlja se pitanje što je s gubitkom i štetom pretrpljenom zbog kršenja propisa o zaštiti tržišnog natjecanja. Kako se poduzetnicima, kupcima ili potrošačima može nadoknaditi pretrpljena šteta? Na ta se pitanja odgovara priznanjem prava na naknadu štete.

Riječ je o pravu koje se priznaje žrtvama povrede propisa o zaštiti tržišnog natjecanja na povrat izgubljenog protupravnim postupanjem, primjerice kartelnim sporazumom. Naime, da bi poduzetnici mogli ostvariti prednosti koje donosi učinkovito tržišno natjecanje, nije dovoljno samo izricati visoke sankcije nego treba osigurati mogućnost naknade izgubljenoga, odgovarajuću odštetu.

Cilj naknade štete jest dobiti punu kompensaciju za žrtve i tako ostvariti privatna prava zajamčena pravnim sustavom, izbjegavajući u isto vrijeme neopravdano bogaćenje i počinitelja i žrtve. U isto vrijeme mogućnost naknade štete može obeshrabriti kršitelje propisa o zaštiti tržišnog natjecanja ili im zaprijetiti. Stoga poduzetnici koji prekrši propise o zaštiti tržišnog natjecanja moraju biti svjesni da će biti kažnjeni ne samo novčano nego i da će snositi rizik i posebne sudske parnice za naknadu štete zbog svoga protupravnog ponašanja.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja nadležno je tijelo koje utvrđuje povredu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja i određuje odgovarajuću sankciju. Međutim, nije nadležna za dodjeljivanje kompenzacije izgubljenoga zbog utvrđene povrede, to je u nadležnosti sudova. Sud na temelju podnesene tužbe za naknadu štete utvrđuje ima li podnositelj tužbe na to pravo i kolika bi ta šteta bila. Odluka Agencije osnova je za podnošenje tužbe jer se njome utvrđuje povreda zbog koje se traži naknada.

U Hrvatskoj o tužbama za naknadu štete nastale povredom Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja odlučuju nadležni trgovački sudovi primjenjujući, primjerice, Zakon o parničnom postupku ili Zakon o obveznim odnosima. Budući da će hrvatski sudovi nakon ulaska Hrvatske u EU imati pravo izravno primjenjivati europsko pravo tržišnog natjecanja, važno je uzeti u obzir da će se poduzetnici u parnicama za naknade štete moći osim na hrvatske propise oslanjati na europske, kao što je Uredba 1/2003 EU kojom se uređuje odnos nacionalnih sudova, Europske komisije i nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja.

U Hrvatskoj za sada nema mnogo tužbi za naknadu štete na trgovačkim sudovima. Na Trgovačkom sudu u Zagrebu otvoreno je samo nekoliko predmeta. U jednom takvom predmetu u kojem je prethodnom odlukom Agencije utvrđena zloporaba vladajućeg položaja zatražena je naknada štete. U vezi s tim nadležni.

Moguće i vrlo visoke odštete. U predmetu Scandinavian Airlines System (SAS) vs. Swedish Board of Aviation prizivni sud odredio je veliku odštetu poduzetniku SAS-u zbog štete koju mu je zloporabom vladajućeg položaja, diskriminacijom u cijenama, nanio Swedish Board of Aviation. U drugom predmetu – Europe Investor Direct vs. VPC – nadležni sud u Stockholmu presudom donesenom 20. studenoga 2008. utvrdio je povredu švedskog zakona o zaštiti tržišnog natjecanja zloporabom vladajućeg položaja na tržištu Švedske i odredio naknadu štete od 385.000 eura.

U predmetu Dermot Donovan vs. Electricity Supply Board, irski Vrhovni sud ustanovio je da postoji pravo na naknadu štete na osnovi povrede irske odredbe o zloporabi vladajućeg položaja jednako kao za svaku drugu vrstu štete prema nacionalnom građanskom i odštetnom pravu.

Zanimljivo je da osim privatnih stranaka za naknadu štete mogu odgovarati tijela za zaštitu tržišnog natjecanja. U srpnju 2007. Europski sud prvoga stupnja prvi je put odredio Europskoj komisiji da nadoknadi štetu francuskom poduzetniku Schneideru zbog pogrešne odluke o zabranjenoj koncentraciji tog poduzetnika s tržišnim protivnikom.