Za nefer igru na tržištu naknada i za gubitak dobiti

Prekrši li pravila tržišnog natjecanja, osim s visokom novčanom kaznom poduzetnik se može suočiti sa sudskom tužbom radi naknade štete koju su drugi poduzetnici pretrpjeli zbog narušena poslovanja.

U slučaju povrede propisa o zaštiti tržišnog natjecanja kao što su, primjerice, dogovaranje cijena između konkurenata ili zloporaba vladajućeg položaja počiniteljima povreda određuju se odgovarajuće sankcije. Međutim, postavlja se pitanje što je s gubitkom i štetom pretrpljenom zbog kršenja propisa o zaštiti tržišnog natjecanja. Kako se poduzetnicima, kupcima ili potrošačima može nadoknaditi pretrpljena šteta? Na ta se pitanja odgovara priznanjem prava na naknadu štete.

Riječ je o pravu koje se priznaje žrtvama povrede propisa o zaštiti tržišnog natjecanja na povrat izgubljenog protupravnim postupanjem, primjerice kartelnim sporazumom. Naime, da bi poduzetnici mogli ostvariti prednosti koje donosi učinkovito tržišno natjecanje, nije dovoljno samo izricati visoke sankcije nego treba osigurati mogućnost naknade izgubljenoga, odgovarajuću odštetu.

Cilj naknade štete jest dobiti punu kompensaciju za žrtve i tako ostvariti privatna prava zajamčena pravnim sustavom, izbjegavajući u isto vrijeme neopravdano bogaćenje i počinitelja i žrtve. U isto vrijeme mogućnost naknade štete može obeshrabriti kršitelje propisa o zaštiti tržišnog natjecanja ili im zaprijetiti. Stoga poduzetnici koji prekrši propise o zaštiti tržišnog natjecanja moraju biti svjesni da će biti kažnjeni ne samo novčano nego i da će snositi rizik i posebne sudske parnice za naknadu štete zbog svoga protupravnog ponašanja.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja nadležno je tijelo koje utvrđuje povredu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja i određuje odgovarajuću sankciju. Međutim, nije nadležna za dodjeljivanje kompenzacije izgubljenoga zbog utvrđene povrede, to je u nadležnosti sudova. Sud na temelju podnesene tužbe za naknadu štete utvrđuje ima li podnositelj tužbe na to pravo i kolika bi ta šteta bila. Odluka Agencije osnova je za podnošenje tužbe jer se njome utvrđuje povreda zbog koje se traži naknada.

U Hrvatskoj o tužbama za naknadu štete nastale povredom Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja odlučuju nadležni trgovački sudovi primjenjujući, primjerice, Zakon o parničnom postupku ili Zakon o obveznim odnosima. Budući da će hrvatski sudovi nakon ulaska Hrvatske u EU imati pravo izravno primjenjivati europsko pravo tržišnog natjecanja, važno je uzeti u obzir da će se poduzetnici u parnicama za naknade štete moći osim na hrvatske propise oslanjati na europske, kao što je Uredba 1/2003 EU kojom se uređuje odnos nacionalnih sudova, Europske komisije i nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja.

U Hrvatskoj za sada nema mnogo tužbi za naknadu štete na trgovačkim sudovima. Na Trgovačkom sudu u Zagrebu otvoreno je samo nekoliko predmeta. U jednom takvom predmetu u kojem je prethodnom odlukom Agencije utvrđena zloporaba vladajućeg položaja zatražena je naknada štete. U vezi s tim nadležni trgovački sud donio je odluku koja još nije pravomoćna jer su podnesene žalbe Visokomu trgovačkom sudu.

U pravu tržišnog natjecanja EU se naknadom štete detaljno bavi tek posljednjih nekoliko godina, zato se i dalje traže odgovarajuća rješenja. Nije sporno da je to pravo na naknadu štete priznato na razini EU i njezinih država članica.

‘Svatko ima pravo na naknadu štete nanesene povredom propisa o tržišnom natjecanju’, utvrdio je Europski sud pravde odlukom u predmetu Courage vs. Crehan. Europska komisija također se snažno zalaže za poticanje privatnopravnih tužbi za naknade štete svim žrtvama povreda propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.

Zakoni o tržišnom natjecanju država članica sadrže odredbe kojima priznaju pravo osoba koje su pretrpjele gubitak na naknadu štete. Međutim, unatoč shvaćanju važnosti ostvarenja tog prava u praksi EU još je malo podnesenih tužbi za naknade štete nastale povredom propisa o tržišnom natjecanju. Razlog je neujednačena praksa u EU: nacionalni pravni sustavi država članica uređuju svojim zakonodavstvima pitanje naknade štete na različite načine. Da bi se ujednačila praksa i osigurala primjerena naknada žrtvama povrede prava tržišnog natjecanja, Europska komisija prihvatila je strateške dokumente i upozorila na probleme u ostvarivanju učinkovite naknade štete iz prava tržišnog natjecanja. Jedan od takvih problema temelji je na utvrđivanju visine naknade štete za koje svaka država članica ima svoja pravila. Dakle, još nema čvrstih kriterija, zato se sudovi država članica upotrebljavaju za obračun visine naknade štete različite metode obračuna. Ipak, u većini država članica polazi se od hipotetske situacije na tržištu, odnosno od toga kakav bi bio položaj tužitelja na tržištu da nije bilo povrede tržišnog natjecanja.