Gatanje umjesto djelovanja

Država uspostavljena i obranjena u uvjetima susjedske agresije nije uspjela postići da ‘ad hoc’ međunarodni sud na nju primijeni kriterije i pravne standarde civiliziranog svijeta.

Slika prva: poslije Oluje državno vodstvo u pratnji časnika koji su oslobodili zemlju podiže hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi. Snaga, samouvjerljivost i pozitivna energija osjećale su se i preko televizijskih ekranova. Cijela je nacija dijelila mentalitet pobjednika.

Slika druga, šesnaest godina poslije: ‘Miš beli sreću deli, miš beli sreću deli!’ Tako uz pomoć bijelog miša nagađaju, proriču i gataju umirovljenici, branitelji, studenti, domaćice, deklarirani intelektualci, manjinske skupine, političari, analitičari kakva li će biti haška presuda generalima Gotovini, Markaču i Čermaku. Hoće li suci presuditi da je Oluja rezultat udrženog zločinačkog pothvata hrvatskoga državnog i vojno-policijskog vodstva? Hoće li netko prosvjedovati? Ili će netko predložiti već u subotu da se ukine država?

Upravo ta izgubljenost u događajima zapravo je prava i pravomoćna presuda stanju države i nacije. I porazna je, neovisno o onoj haškoj, koja će se pročitati u petak. Ona glasi: država uspostavljena u uvjetima susjedske agresije, suprotno međunarodnoj volji, koja je u sljedeće četiri godine obranjena diplomatski i vojno, koja je danas članica NATO-a, a uskoro i EU, nije uspjela postići da ‘ad hoc’ međunarodni sud na nju primijeni kriterije i pravne standarde civiliziranog svijeta. Da je to postignula, danas se ne bi bavila gatanjem. Ali ona to čak nije ni pokušala postići.

A nije to bio toliko složen zadatak. Trebalo je samo sustavno djelovati u četiri smjera. Prvo: dosljedno primjenjivati vlastite zakone i u skladu s njima istražiti i procesuirati zločine počinjene za vrijeme i poslije Oluje i osigurati da se to zna. Drugo: na diplomatsko-političkom planu osigurati stalnu američku potporu, jer moglo se očekivati da će britansko-srpska koalicija, koja je izgubila rat, putem Haškog suda nastojati nametnuti svoje teze. Treće: aktivno djelovati prema Tužiteljstvu Haškog suda, zainteresirati ga za svoje argumente, pripremiti mu argumente protiv svojih ratnih protivnika. I četvrto: aktivno djelovati prema pravničkim krugovima koji su servisirali Haški sud i inzistirati na primjeni kazneno-pravnih standarda civiliziranog svijeta.

Prva je zadaća napravljena djelomično. Neki su zločini procesuirani i kaznjeni, no to nije dovoljno publicirano. Neki su se, poput Grubora, godinama zaobilazili. Radi se više pod međunarodnim pritiskom nego prema vlastitim zakonima, a zatim su se tako širokogrudno u domaćim sudskim postupcima prihvaćale pravno-političke kvalifikacije prema stranim željama. Po sljedice će se tek vidjeti.

Drugi zadatak prepušten je osobnim izborima: hrvatski diplomati i visoki dužnosnici često su tješnje surađivali s očitim protivnicima nego s mogućim saveznicima. Njih bi zvali upomoć tek kad bi voda došla do grla.

Trece se zadaća nije ni dotaknula: država nikad nije donijela, a kamoli provela, strategiju odnosa prema Sudu, nego je djelovala uglavnom kao diler dokumenta.

Četvrta zadaća odigrana je za protivničku stranu: povremeni Vladini ili nevladini savjetnici i promatrači nisu ni pokušali djelovati na Haški sud tako da primjenjuje kazneno-pravne standarde civiliziranog svijeta, nego su domaćoj javnosti objašnjavali zašto Haški sud izmišlja novo kazneno pravo i oblike kaznene odgovornosti. I apelirali su na nemiješanje, pozivali da pustimo Tužiteljstvu i Sudu da obave posao.

Oni su svoj posao radili i obavili. A u Hrvatskoj se iščekuje i gata što će biti u petak. Hoće li tri suca presuditi udrženi zločinački pothvat utemeljen na tezi o neselektivnom granatiranju Knina i četvrtini Tuđmanove rečenice istrgnute iz tzv. brijunskog transkripta? Hoće li proći standard zapovjedne odgovornosti, prema kojem je zapovjednik kazneno odgovoran za sve što učine njegovi podređeni, bilo kada i bilo gdje; prema kojem posljednjih godina ni Haški sud nijeudio zapovjednicima srpskih vojski ili bošnjačke vojske i prema kojem bi mogli odmah strpati u zatvor cijeli koalicijski vojni vrh u Iraku, Afganistanu ili u bilo kojoj ratnoj operaciji, bilo kada i bilo gdje?

‘Miš beli sreću deli’ uglavnom onako kako ga gospodar stisne. Ali za državu koja svoj nacionalni interes preda u ruke bijelome mišu i njegovu gospodaru vrata sreće dugoročno su zatvorena.