Pogrešna definicija

Minuli rad nije socijalistička izmišljotina. Kategoriju ‘seniorityja’ poznaju i u SAD-u i u Japanu. No i oni koji se danas bore za ‘svojih 0,5 posto za svaku godinu staža’ na izborima su glasovali za gospodarski sustav kojem je primjerena logika ‘iste plaće za isti rad’.

Prava na povlastice radnika starije dobi, pa i isplate dodatka na plaće za dulji radni staž u poduzeću, uobičajeni su u svijetu i svim sustavima. Ta prava mogu i ne moraju biti uvijek formalno-pravno uređena. Stvar je odnosa pregovaračke snage poslodavaca i najamnih radnika (sindikata) hoće li dogovoriti (najčešće u kolektivnim ugovorima) isplate dodatka na staž. A kolektivni ugovori i nisu ništa drugo nego tačni dogovori poslodavaca i najamnih radnika.

U svijetu, kao i u Hrvatskoj, temeljni je prigovor povećanju plaće prema duljini staža da bi za isti rad svi radnici trebali dobivati istu plaću neovisno o tome tko je stariji ili mladi, odnosno neovisno o tome tko ima dulji, a tko kraći radni staž. Načelno se može reći da se u svijetu to što se u Hrvatskoj nekompetentno predstavlja kao minuli rad naziva ‘seniority’. ‘Seniority’ je općenito prednost koja proizlazi iz starije dobi radnika, odnosno duljega radnog staža u poduzeću ili ustanovi. Tvrđnje prema kojima je minuli rad ‘relikt socijalizma’ rezultat su uglavnom političkog volontarizma. Takođe, nonšalantne izjave političara da o minulom radu treba pitati nekoga tko je na fakultetu predavao političku ekonomiju socijalizma samo su pokazatelj nekompetentnosti. Ekonomski obrazovanima ne može se podvaliti diskreditiranje pojma minulog rada kao prevladanog kriterija vrednovanja rada u socijalizmu.

Američki klasični ekonomist Adam Smith izvodi definiciju minulog rada iz rada opredmećenog u nekom proizvodu ili utrošenom u obliku neke usluge, kao i iz dodatne količine živoga rada, odnosno viška rada, koji se prenosi na novi proizvod, s time da se novostvorena vrijednost u novom proizvodu ili usluzi vraća u proizvodnju da bi se (proizvodnja) mogla obnavljati. Neki kasniji klasični ekonomisti iz zapadnih ekonomija razlikovanjem minulog i živog rada objašnjavaju različitu ulogu kapitalista i radnika u procesu proizvodnje i za pošljavanju najamnih radnika.

No ako se radi o razlikama između ‘seniorityja’ i minulog rada, u Hrvatskoj pogrešno shvaćenog kao dodatak na plaću za svaku godinu staža, valja reći da, primjerice, Japanci posebno cijene radno iskustvo i nagrađuju iskusne radnike posebnim povlasticama, pa i većom plaćom po mjerilu duljine radnog staža i iskustva općenito. Kod Amerikanaca načelo ‘seniority’ štiti radnike vjernu istoj kompaniji od otkaza kad se višak radnika mora otpustiti (mladim radnicima prije će se otkazati ugovor o radu nego dulje vjernim radnicima).

Minuli rad je u Hrvatskoj pogrešno shvaćen kao dodatak na plaću za svaku godinu staža zbog definicije tog pojma iz Zakona o udruženom radu u bivšem gospodarskom i pravnom sustavu. Umjesto kapitalista (sve je bilo društveno) radnici su ulagali svojim radom u povećavanje vrijednosti sredstava za proizvodnju. Jedan su dio dohotka dobivali odmah, a manji dio naknadno priznavanjem prava iz prethodnog rada, odnosno minuloga rada (sinonim za minuli rad tada je bio i opredmećeni rad).

Uz to, u vrijeme socijalističkog pravnog i gospodarskog sustava nagrđivanje minulog rada bio je jedan od načina da se starim radnicima neposredno prije umirovljenja osigura veća plaća radi priznavanja veće mirovine. I danas u hrvatskom Zakonu o radu postoji odredba prema kojoj se kod otkaza mora voditi računa o duljini staža, odnosno otkazivati ugovor o radu najprije mladim radnicima, a tek onda onima s duljim radnim stažem. I postojećim kolektivnim ugovorom za državne službenike (NN 93/08) propisan je dodatak na plaću od 0,5 posto na svaku godinu službe, odnosno radnog staža, pa to služi kao uzor zahtjevima za priznavanje dodatka na plaću prema duljini radnog staža.

I u slučaju štrajka kolega novinara zaposlenih u Večernjem listu, koji traje već drugi tjedan, pitanje je tko će dulje izdržati, poslodavci koji unatoč štrajku izdaju redovito Večernjak zahvaljujući radu novinara vanjskih suradnika ili zaposleni novinari u štrajku. Naknada za minuli rad je od stečenih prava koje valja sačuvati. Sindikat novinara Hrvatske na nacionalnoj se razini u pregovorima s poslodavcima te u pojedinačnim poduzećima zauzima za očuvanje tog instituta. Svjesni smo, naime, da se jednom izgubljena prava teško mogu vratiti. Proteklih godina zbog krize i sve raširenije individualizacije radnih odnosa mnoga su materijalna prava u medijskim kućama umanjena. U mnogim slučajevima ta je naknada jedina mogućnost, uvjetno rečeno, napredovanja novinara, ali i jedini oblik nagrade za vjernost poduzeću. I zbila, u socijalističkom gospodarskom sustavu bila su dva ravnopravna kriterija kojima se određivao materijalni položaj radnika, nagrađivanje po osnovama minuloga i tekućeg (živoga) rada (i minuli i živi rad definirani prema Zakonu o udruženom radu). Tako shvaćen minuli rad uz isto tako shvaćen tekući rad bio je jedno od mjerila raspoređivanja dohotka (određivanja plaće) i utvrđivanja obveza prema socijalnom osiguranju (mirovinskom, zdravstvenom i ostalim). Bio je to naziv za rad koji je prije obavljen i kojim su stvorene određene vrijednosti koje se u danom tekućem procesu rada pojavljuju kao opredmećeni rad, kao sredstvo za rad ili predmeti rada.

Osim stranih vlasnika Večernjeg lista koji novinarima nastoje smanjiti (ne potpuno ukinuti) pravo na 0,5 posto plaće za svaku godinu staža, i u drugim tvrtkama, osobito u stranom vlasništvu, najamnim radnicima ‘režu’ ta prava najčešće u cijelosti. Razlika je, zasad, jedino u tome što su novinari Večernjaka zbog zaštite toga svojeg dosadašnjeg prava stupili u štrajk, a u ostalim tvrtkama najamni radnici u strahu od otkaza to se ne usude.

Primjerice, iz Zagrebačke banke u odgovoru na naš upit rekli su da u upravljanju svojim zaposlenicima isključuju svaki oblik diskriminacije, bilo prema spolu, podrijetlu, nacionalnosti, vjeri ili pak životnoj dobi te istodobno cijene i poštiju različitosti. Postavljanjem meritokracije u temelj sustava plaćanja rada omogućili smo svakom našem zaposleniku da samo kvalitetom svoga radnog doprinosu i kompetencijama iskazanima na radnome mjestu, bez obzira na godine staža, može izravno utjecati na visinu svoje plaće – stoji u odgovoru Zabe. A iz Uprave Večernjaka rekli su nam: ‘Minuli rad je dodatak na staž u postotku od osnovne plaće radnika obračunate za redoviti rad, za svaku godinu staža koju je radnik navršio do 1. veljače 2011., umjesto dosadašnjih 0,5 posto za svaku godinu od 0,075 posto u prvih pet godina staža do najviše 0,4 posto za 30 i više godina staža. Ti su iznosi malo niži od naknada za minuli rad prema kolektivnom ugovoru koji je istekao, ali kod njihove ko-rekcije vodili smo računa o tome da zaposlenici s najviše godina radnog staža smanjenje najmanje osjeti, istaknuli su u Upravi Večernjaka.

U Hrvatskoj je ‘utvrđena dodatak na plaću 0,5 posto za svaku godinu staža u kolektivnom ugovoru za državne službenike. Neovisno o tome za isti rad svi bi najamni radnici trebali primati i istu plaću, neovisno o duljini staža. To je primjerenije ovom gospodarskom sustavu, a radnici koji se danas bore da očuvaju ‘svojih 0,5 posto za svaku godinu staža’ na izborima su glasovali za ovaj gospodarski sustav protiv prošloga u kojemu je teoretski i zakonski ‘minuli rad’ bio drukčije određen.