Porez na dobit

U 2011. udvostručuje se potreban prihod od plovila, zrakoplova ili apartmana. U 2010. prihod od iznajmljivanja plovila trebao je biti 3,5 posto od njihove nabavne vrijednosti, a za apartmane i kuće za odmor 2,5 posto. Ove godine ti se postoci udvostručuju, a poduzetniku koji ne ostvari toliko iznose svi izdaci povezani s uporabom te imovine uvećavaju poreznu osnovicu.

Dobit ili gubitak utvrđen primjenom odgovarajućih računovodstvenih pravila samo je polazna veličina u određivanju osnovice za plaćanje poreza na dobit. Taj iznos u pravilu nije istovjetan osnovici na koju treba platiti 20 posto poreza, nego ga u skladu sa Zakonom o porezu na dobit još treba promijeniti naviše ili naniže. Rezultat je tih izmjena da se osnovica za plaćanje poreza na dobit u pravilu razlikuje od računovodstvene dobiti, odnosno da je porezni gubitak veći ili manji od računovodstvenog gubitka.

Prema utjecaju na veličinu porezne osnovice te se razlike dijele na one koje povećavaju poreznu osnovicu i one koje ju smanjuju, a prema vremenskom razdoblju u kojem utječu na poreznu obvezu na stalne i privremene razlike.

Najčešći računovodstveni rashodi koji trajno uvećavaju osnovicu za plaćanje poreza izdaci su za reprezentaciju i osobni prijevoz. Od 1. siječnja 2010. u nabavi dobara i usluga za te namjene zabranjeno je odbiti 70 posto odnosno 30 posto ulaznog pret poreza, tako da osnovicu poreza na dobit treba uvećati ne samo za 70 posto rashoda reprezentacije i 30 posto izdataka za osobni prijevoz nego i za ukupan pret porez koji je u nabavi bilo zabranjeno odbiti. Poreznu osnovicu trajno uvećavaju ukupni rashodi povezani s uporabom plovila i zrakoplova te apartmana i kuća za odmor ako poduzetnik nije od njihove uporabe ostvario minimalni propisani prihod. U 2010. prihod za plovila treba biti 3,5 posto od njihove nabavne vrijednosti, odnosno u visini rashoda za operativni najam tih prijevoznih sredstava, a za apartmane i kuće za odmor 2,5 posto. U 2011. ti se postoci udvostručuju. Poduzetniku koji nije ostvario minimalan iznos prihoda od iznajmljivanja tih oblika dugotrajne imovine svi izdaci povezani s uporabom te imovine uvećavaju osnovicu za plaćanje poreza dobit.

Poreznu osnovicu trajno uvećava inventurni manjak dobara, i to u dijelu u kojem prelaze ograničenja određena pravilnicima mjerodavnih komora. Samo ako se na osnovi utvrđenog manjka odgovornoj osobi utvrđuje plaća u naravi, rashod za plaću u naravi priznaje se u ukupnoj svoti. Poreznu osnovicu treba uvećati i za kamate koje se ne priznaju u porezne svrhe kao što su zatezne kamate između povezanih osoba za darovanje u neprofitne namjene, i to u dijelu koji premašuje dva posto od ukupnog prihoda prethodne godine, i za iznose kazni i prekršaja.

Privremene razlike između računovodstvene i porezne dobiti slučajevi su u kojima se osnovica za plaćanje poreza uvećava ili smanjuje u jednom poreznom razdoblju, uz obvezu da se u drugom poreznom razdoblju za odgovarajući iznos smanji odnosno poveća. Riječ je, zapravo, o premještanju razdoblja u kojem se plaća porez na dobit.

Tipičan primjer privremenih razlika rashodi su amortizacije obračunane prema stopama višim od dopuštenih. Obračunana amortizacija evidentira se kao rashod i smanjuje računovodstvenu dobit, a razlika iznad najviših dopuštenih stopa uvećava poreznu osnovicu da bi se u sljedećim razdobljima smanjila porezna osnovica za iznos amortizacije koji prije nije bio porezno priznat. Ukupno obračunana amortizacija uključuje se u rashode poslovanja u godini nastanka rashoda, a samo se za dio obračunan iznad dopuštenih stopa utjecaj na poreznu osnovicu premješta u buduća porezna razdoblja.

Vrijednosna usklađenja potraživanja od kupaca privremeno smanjuju poreznu osnovicu. Ako je od dospjeća potraživanja proteklo više od 120 dana i ako je potraživanje utuženo, poduzetnik može za iznose takvih potraživanja smanjiti poreznu osnovicu. Međutim, kad naplati ta potraživanja, evidentirat će ih u prihode i tako uvećati osnovicu za plaćanje poreza.

Usklađivanje vrijednosti između dugotrajne i kratkotrajne imovine također odgađa učinak na poreznu osnovicu, sve do poreznog razdoblja u kojem će se vrijednosti imovine realizirati na tržištu. Privremene razlike između računovodstvene i porezne dobiti omogućavaju poduzetniku planiranje izdataka za plaćanje poreza na dobit, što u uvjetima nedovoljnih izvora financiranja tekućeg poslovanja može biti zanimljivo. Međutim, valja računati na to da je riječ samo o premještanju porezne obveze.

Prihodi koji trajno smanjuju osnovicu za plaćanje poreza na dobit prihodi su od dividendi i udjela u dobiti drugih poduzetnika. Za obveznika poreza na dobit vlasnika udjela ili dionica priljena dobit jest prihod razdoblja i uvećava njegovu računovodstvenu dobit, ali za taj iznos smanjuje poreznu osnovicu kako se ne bi dva put platio porez na istu dobit. I porezna oslobođenja i poticaji kao npr. poticaji za izdatke za obrazovanje trajno smanjuju poreznu osnovicu.