Rijetki poduzetnici koji ne ovise o poslovima s državom uglavnom su rezignirani u odgovorima na pitanje o izborima i ne vide političku snagu koja bi bila kadra donijeti gospodarski preokret. Nitko još ne zna kada će biti izbori ni to jesmo li u izbornoj ili predizbornoj godini. No to nije nikakva zapreka da život u zemlji stane i počne se već sada vrtjeti isključivo oko izbora. Izborne jedinice, investicije, statistički podaci, korupcijski noviteti, odnosi na relaciji HNB – Vlada – banke – poduzetnici, tko će s kime u izbornu bitku, govori se o svemu samo ne o jedinoj relevantnoj stvari – kako spasiti preživjela poduzeća i radna mjesta! Novi razvojni ciklus kao tema svjetlosnim je godinama daleko. Možda ga se netko sjeti tek u finišu izbora, onako, kao ‘keca na desetku.
Poruke izbornom puku o tome kako se već vidljivo izvlačimo iz depresije prije su poruke ‘zakinutim’ osobama, inteligencije jednake temperaturi otopljenih ledenjaka. Volimo misliti da Hrvati to nisu. Što o izborima – o tome trebaju li se raspisati što prije ili čekati redovite te očekuju li štogod s mo- trebamo bilo što rješavati s državnim službenicima, ministarstvima, gruntovnicom, gradskom upravom, javnim natječajem… A godinu dana oko izbora kao da život stane. Kao da u tom vremenu poduzeća ne moraju raditi. Nevjerojatna je ta borba za vlast i što su sve političari spremni činiti, reći, obećati, da dođu na vlast. Već mi je sad mučno od te teme – iskreno kaže Topčić.
Blaženka Urbanke, prva dama HSM informatike, uvjerenja je da izbori znače samo još jednu godinu vakuuma oko strateških odluka. Kaže kako se čini da izbori ujesen, ali bez novih izbornih jedinica, predstavljaju jedinu opciju. Branko Roglić, vlasnik Orbica, jedini je precizirao kada bi se izbori trebali dogoditi. Redoviti bi izbori, kaže, trebali biti ujesen jer bi se sada trebale ujediniti sve snage za zaključenje pregovora s EU. Ono što se nikako ne bi smjelo dogoditi jest izmjena izbornih jedinica prije izbora, to, kaže, previše nalikuje na izborne makinacije, što se ne sviđa nikomu ni u Europi.
Od nove vlade očekujem drastično smanjenje administracije jer se jedino tako može financirati gospodarstvo kakvo sada postoji u Hrvatskoj. Moramo postići ravnotežu između realne ekonomije i javne potrošnje jer ćemo jedino tako moći vraćati dugove. Nije problem što smo dužni 45 milijardi eura, nego što se moramo i dalje zaduživati – kaže Roglić.
Miroslav Bunić, suvlasnik Zagreba Tehnobetona, s uzdahom kaže da je izborna godina oduvijek bila stresna jer većina gospodarstva ovisi o državi. Pitanje hoće li se oni održati za tri, šest ili dvanaest mjeseci posve je sporedno jer ono najvažnije izostaje – strategija izlaska iz krize i poticanje novog rasta: – Od ove godine nismo ništa ni očekivali i u skladu s tim napravili smo i naš poslovni plan, posebno u dijelu koji se odnosi na državne investicije. U izbornoj se godini polažu mnogobrojni kameni temelji, a realizacija se odgađa, ako se ikada i pokrene – rezigniran je Bunić te dodaje da se dosad nije dogodio nužni preokret niti su ciljane skupine investitora, posebno inozemnih, pokrenule investicije: – Sva zbivanja pokazuju da se to i neće dogoditi. Mi, naime, radimo i u regiji i vidim da nas strani investitori zaobilaze, vjerojatno zbog cijene radne snage, birokratskih barijera, korupcije… – tumači Bunić.
