Dok se ovo pismo bude šminkalo za upućivanje u Vladu Srbije, trust mozgova procjenjivat će jedinu ponudu za Telekom Srbiju. Da, jednu jedinu. Prije samo nekoliko mjeseci žarila su se lica Vladimira Činovnicima jer su interes za Telekom pokazivali sa svih strana svijeta, a očekivao se nogometni rezultat: kada dvije reprezentacije igraju utakmicu, a uvijek, makar i ne igrali, pobjeđuju Nijemci.
Deutsche Telekom, koji se smatrao najboljim kandidatom, povukao je kandidaturu za kupnju srbijanskog pandana, ali, znate kako to ide u nogometu, Nijemci nikad ne smijemo podcijeniti. Povukli su i ostali, a osamljeni u želji da svoje poslovanje prošire na Srbiju, ali i BiH i Crnu Goru, jer Telekom Srbija posjeduje i operateru u susjedstvu, ostali su u Telekomu Austriji.
Odavno se Vladi Srbije predbacivalo da je odluku o prodaji Telekoma donijela u nezgodno vrijeme, kad gotovo nema države neuzdrmane ekonomskom krizom. I na tržnicama se manjak novca ogleda u sniženju cijena ponuđene robe, pa se takva logika upotrijebila i u ovom slučaju. Pokazala se ispravnom jer je srbijanska Vlada procijenila Telekom na 1,4 milijarde eura iako to nije eksplicitno, a ni implicitno, navedeno u javnom pozivu za prodaju 51 posto dionica.
Ponuda Austrijanaca čak je za trećinu manja i iznosi 950 milijuna eura i još 450 milijuna investicija, što se ipak ne računa u početnu ponudu. Jasno je da je proračun vječno u problemu, jasno je da bi Telekomova prodaja znatno poboljšala izgleda aktualne vlasti na sljedećim izborima, ali opet… Trećina manje novca? A uza sve to Telekom Austria već posluje u Srbiji s mobilnim operaterom VIP-om, što čini i u Hrvatskoj, pa se postavlja pitanje kojim bi očima Komisija za zaštitu konkurencije, zadužena za ispitivanje zloupotrebe monopolskog položaja, ali i samog monopol, trebala gledati da previdi kako bi se u slučaju prihvaćanja ponude Austrijanci našli u monopolskom položaju. A, opet, valja ponoviti dozlaboga otcranu frazu da je od državnog monopolu lošiji jedino privatni.
