Savjetničke priče

U Austriji, s poreznim sustavom sličnim hrvatskom, poreze poduzetnicima smanjuje 10 tisuća poreznih savjetnika, a u Hrvatskoj ih je samo 26.

Naime, tijekom svih tih godina otkako se pokušala zakonski regulirati struka, samo je 26 ekonomista ili odvjetnika položilo ispit i dobilo certifikat poreznog savjetnika, dakle osobe koja je sposobna davati savjete koji optimiziraju, odnosno umanjjuju klijentova davanja prema državi, naravno u zakonskim okvirima, koja sprječava donošenje loših odluka ili propuštanje nekih obveznih davanja čije se nepodmirenje kažnjava. U zemlji koja je još daleko od financijske i porezne discipline, u kojoj većina ne razlikuje ni osnovne poreze, te jednako važno u kojoj su zakoni višeznačni, preklapaju se ili su neka područja prenornirana, kako se složiti da je potreba za poreznim savjetništvom velika. No kod nas kao da je važnije biti dobar s poreznikom nego imati stručnog savjetnika. Tih 26 certificiranih savjetnika još nije dovoljno ni da osnuju Komoru, čije formiranje predviđa isti Zakon o poreznom savjetništvu, pa tako nisu ni dovoljno jaki da utječu na izmjenu nesuvislih, nekonstruktivnih rješenja.

Hrvatski građani, a isto tako i kompanije, porezno su izrazito nečinjeni u smislu poreznih ušteda ili moguće eliminacije poreza poreznim planiranjem, naravno u zakonskim okvirima i kada je to moguće – procjena je Hrvoja Zgombića, jednog od najiskusnijih i najuglednijih certificiranih stručnjaka za porezno savjetovanje, osnivača savjetničke tvrtke Zgombić i partneri. Za razliku od većine svojih kolega koji su položili zahtjev ispit pri Ministarstvu financija, Zgombić ne misli da je problem u tome što ima ili nema dovoljno certificiranih poreznih savjetnika, već što jednostavno nema dovoljno ljudi u Hrvatskoj upućenih u tu problematiku, čak ni među onima koji donose zakone i propise i provode ih.

Naime, tu treba odmah naglasiti da se poreznim savjetništvom bave i mnogi necertificirani porezni savjetnici, a tu uslugu nude i računovodstveni servisi, financijske i revizorske kuće te savjetničke službe stručnih časopisa čiji su nakladnici profesionalne udruge računovoda, revizora i ostalih financijskih djelatnika.

Nije, naime, problem ima li netko licenciju ili ne, već tko zna klijentu stvoriti dodanu vrijednost. Ipak, certifikat daje sigurnost klijentu da će biti uredno servisiran. Klijentima je bitnije znanje koje imate nego forma – dodaje Zgombić, čija savjetodavna tvrtka zapošljava 60 ljudi, a na čijoj su referentnoj listi mahom vodeće strane ili naše najjače kompanije. Iako je već 1995. osnovao malu savjetničku tvrtku, veće zanimanje kompanija primjećuje tek posljednjih pet godina.

No ono što certificirani porezni savjetnik može, a ne može onaj bez licencije jest zastupanje stranke pred državnim tijelima i pred Upravnim sudom.

Istina, kod nas veći dio posla poreznog savjetnika obavljaju računovođe, odnosno knjigovođe, ali nisu osposobljeni za pravno zastupanje te se ne moraju osiguravati od odgovornosti za moguću štetu, a tu odgovornost preuzimaju oni s licencijom. Oni koji uđu u spor zbog poreza, naime, ulaze u dugotrajne i vrlo složene procese i na kraju moraju angažirati odvjetnike – dodaje Marija Zuber, članica uredništva časopisa Računovodstvo i financije, certificirana porezna savjetnica.

No tu je problem, reći će Zgombić, činjenica da kod nas nema katedre za porezno savjetništvo, da nema odvjetnika specijaliziranih za porezno pravo, a posebice ne na razini poduzeća. U tom smislu svi se slažu da ako se već nije, da će se nužno razviti profesija. Porezni model donekle smo preuzeli od Austrije, no ne i praksu. Naime, ondje djeluje 10-ak tisuća poreznih savjetnika ili odvjetnika koji se bave poreznim pravom. I Austrijanci imaju složen porezni sustav, ali se baš zato njime ne bave laici, već oni koji problematiku dobro poznaju.

A na pitanje zašto nema više poreznih savjetnika, Marija Zuber odgovara: Očito na tržištu usluga poreznog savjetovanja nema potražnje za takvim uslugama. Je li ispit pretežak? Prema mojem mišljenju, i program i ispit su zastarjeli i loše koncipirani. Prema Zakonu, ispitu mogu pristupiti samo pravnici i ekonomisti, a složen je tako da pravnici padaju na knjiženjima, a ekonomisti na pravnim predmetima.

Žrtvi lošeg savjeta samo razlika između zateznih i redovitih kamata. Obveznik poreza koji je žrtva pogrešnoga poreznog savjeta ima pravo na naknadu štete (jedino) od ovlaštenoga poreznog savjetnika, ali samo do iznosa na koji se osigurao porezni savjetnik. Porezni savjetnici bez licencije u pravilu nisu osigurani od rizika odgovornosti. Iznos neuplaćenog poreza zbog pogrešnoga poreznog savjeta, prema propisima, ne može se ubrojiti u naknadu štete jer je obveza tog poreza postojala i neovisno o pogrešnomu poreznom savjetu. A ni kamate se ne mogu nadoknaditi u cijelosti jer se obveznik koji je trebao platiti porez, a nije to učinio zbog pogrešnoga savjeta, koristio novcem dok ga, napokon, nije morao uplatiti. Zato žrtvi lošeg savjeta kao stvarna šteta može biti nadoknađena samo razlika između zateznih (kaznenih) i redovitih kamata na kredite u poslovnim bankama.

Prije odlučivanja o zahtjevu za naknadu štete zbog pogrešnoga poreznog savjeta valja uzeti u obzir vrlo kompliciran pravosudni postupak, još kompliciraniji postupak dokazivanja nastanka štete i ostalo što će se provoditi kako bi se izbjegla odgovornost za štetu. Jedino najveći porezni obveznici, oni čije se porezne obveze mjere u milijardama kuna, u izboru poreznih savjetnika uzimaju ozbiljno u obzir i visinu iznosa na koji su se savjetnici osigurali. Ostalim poreznim obveznicima zapravo je svejedno jesu li se uopće osigurali njihovi savjetnici, jer i da ostvare pravo na naknadu štete, iznos bi bio zanemariv. Premda je osiguranje savjetnika od rizika pogrešnoga poreznog savjeta zakonska obveza, stvarna naknada štete u praksi se svodi na zanemarivu razinu, slično kao u slučaju revizora.

Slično, točnije da valjda nikomu ne nedostaje, Zuber objašnjava i nepostojanje Komore, no napominje da je u situaciji u kojoj se od 26 licenciranih njih samo 15-ak profesionalno bavi poreznim savjetništvom neodrživo financiranje rada takvoga komorskog tijela. Ipak, među poreznim savjetnicima može se čuti da je formiranje toga tijela propalo zbog komorskih nadigravanja, odnosno zbog prve fotelje, koja je gotovo pala u ruke onima koji su ispit možda i položili, ali se zato nikada s poreznim ne susreću u praksi. No oni koji se zauzimaju za Komoru kao glavni razlog navode regulaciju cijena koje naplaćuju porezni savjetnici. Navodno, riječ je o barem 110 do 200 eura po satu. To da puno naplaćuje, Zgombić i ne skriva, no dodaje: – Kad nekomu uštedite desetke tisuća ili milijune kuna, onda tek shvaćaju moju cijenu rada te mojih suradnika. U tome je i bit poreznog savjetovanja. No to je moguće tek ako ste poreznom savjetniku dali priliku da napravi plan, a ne da sanira nastalo stanje!

Tema o mjestu i važnosti poreznog savjetnika jest zapravo tema o praksi naše porezne vlasti i njezinim učincima na pravednost poreznog sustava i porezno-pravnu sigurnost obveznika. Porezni savjetnik, osim što je u službi klijenta, trebao bi upozoravati poreznu vlast na nezakonito postupanje u svrhu administrativne učinkovitosti i pravednosti sustava – kaže Ivan Idžošić, ovlašteni porezni savjetnik i stariji partner u uredu Javorović, Idžošić i partneri, ogorčen kao i drugi šumom zakona, koji se često prekrajaju, preklapaju i daju mogućnost različitim interpretacijama, pa stoga čak i kada prosljede upit poreznim upravama postaju papirnata, ali neobvezatna mišljenja.

Mi bismo kao savjetnici trebali biti u službi discipline ne samo obveznika nego i države. Svi se u tom procesu trebaju držati propisa – kaže Idžošić i naglašava kako nema napretka dok nema sustavnog upravljanja s odgovornošću poreznog nadzora. To je pak tema u koju se tek najiskusniji usude dirnuti, jer očito je da država, odnosno Ministarstvo financija i porezne uprave imaju način da izvrše pritisak nad pretjerano buntovnima.

Dražen Nimčević, direktor u poreznom odjelu Deloitte savjetodavnih usluga i predsjednik Udruge poreznih stručnjaka (UPS) koja okuplja necertificirane savjetnike, uvjeren je da se struka slabo razvija i zbog loše formuliranog zakona. Primjerice, kaže Nimčević, zadovoljan je svojim poslom, a kao licencirani porezni savjetnik morao bi nastaviti raditi kao samostalni savjetnik ili u javnom trgovačkom društvu specijaliziranom za poreze. Pri formiranju UPS-a namjera je bila unaprijetiti struku, ali udruga nikada nije dobila nijedan odgovor na svoje prijedloge od Ministarstva financija. No Nimčević savjetuje da ako plaćate više od 20 posto poreza na računovodstvenu dobit koju ostvarite, svakako potražite poreznog savjetnika. Najslikovitiji prikaz vrijednosti savjeta dobit ćete, dodaje, kada usporedite omjer poreza prije i poslije angažiranja savjetnika.

U Deloitteu gotovo trećinu posla čini porezno savjetovanje, a Sonja Ifković, direktorica u tom odjelu, dodaje: – Sve je veći trend traženja paketa usluga, a ne samo poreznog savjetovanja ili revizijskih usluga. No u zemljama EU tržište poreznih usluga mnogo je razvijenije i po definiranosti regulativne i u suradnji s poreznim vlastima. Posebno treba napomenuti kako je u EU znatno češća praksa oslanjanja kompanija na profesionalno porezno savjetovanje te da je mnogo razvijenija dobra suradnja s poreznim vlastima. A da ta suradnja u nas uglavnom nije dobra, znaju svi, pa stoga i ne čudi što većina obveznika jednostavno ne mari za razlike između licenciranih i neovlaštenih poreznih savjetnika.