ZAKONI

Prema hrvatskom zakonu za isto djelo može se dobiti prekršajna prijava pa kaznena. Međutim, praksa EU ruši hrvatsku – više se ne može dvaput odgovarati za isto djelo. Stoga, razmislite prije pobijanja prekršajne prijave. Možda je izbjegnete, ali u tom slučaju može slijediti kaznena.

Prema hrvatskom Ustavu sudovi sude (samo) na temelju Ustava i zakona. Nigdje se ne spominje ništa treće, posebno ne sudska praksa. Kad je riječ o njoj, svatko će pomisliti da se to odnosi na domaću sudsku praksu, nikako na međunarodnu. Međutim, s pripremama za pristupanje Europskoj uniji i to se mijenja. U konkretnom slučaju odnosi se to na praksu Europskog suda za ljudska prava, dakle ono što se laički najčešće naziva Strasbourg. Riječ je o praksi tog suda koja se doslovno i bez iznimke provodi pred hrvatskim sudovima a da zainteresirani nemaju ni približno sličan pristup informacijama kao što je to slučaj sa zakonom. Dakle, riječ je o (stručnjacima) poznatoj presudi Europskog suda za ljudska prava poznatoj pod nazivom Case of Maresti.

Europski sud za ljudska prava presudom Case of Maresti od 25. lipnja 2009. proglasio je načelno nedopuštenim (uz posebne uvjete precizirane u presudi) suditi pred kaznenim sudom za isto djelo za koje je okrivljenik prethodno prekršajno osuđen. To je velika promjena koju hrvatski sudovi kao svoju obvezu (u skladu s čl. 46. st. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima) dosljedno provode i koja znači prekid s prijašnjom praksom prema kojoj su se postupci pokretali i pred prekršajnim i kaznenim sudom za gotovo isto djelo.

Uobičajeni ‘modus operandi’ bio je vrlo brza odluka pred prekršajnim sudom i odlazak na odsluženje prekršajne kazne zatvora (ili plaćanje novčane) koja bi se poslije uračunala u izrečenu kaznu sankciju, ako bi je bilo. Toga sada više ne smije biti i tijela za kazneni progon o tome moraju voditi računa. Prekršajni su sudovi, objektivno, ostali bez dijela svojeg dosadašnjeg posla. Međutim, u slučajevima u kojima su prekršajni sudovi (ne znajući za stajalište Europskog suda za ljudska prava ili čak i presudujući prije donošenja te presude) već presudili redoviti kazneni sudovi nemaju druge negoli donijeti presudu kojom se optužba odbija.

Dakle, razumno je, pokrene li se kazneni postupak, uložiti prigovor ako se već vodio i onaj prekršajni (to će se najčešće dogoditi u poreznim, prometnim i carinskim stvarima, jako važnim područjima za poduzetnike). Dodatno, vrlo često morat će se (bit će razumno) odustati od odupiranja u prekršajnom postupku vodeći računa o tome da će odupiranje možda izazvati obustavu prekršajnog postupka. Bude li tako, izgubit će se snažan adut za eventualni kazneni postupak (a sigurni smo da se neće pokrenuti samo ako nastupi zastara, a zastarni rokovi mjere se godinama).

Na kraju, iako i usmena predaja ima snažan učinak, iako su odvjetnici ili pravne službe vjerojatno upozorili veće poduzetnike na postojanje Case of Maresti, treba se pitati zašto o tako važnoj stvari svaki poduzetnik nije (neovisno o načinu) dobio kvalitetnu i sigurno dostavljenu informaciju od svoje cehovske udruge (Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora) i što činiti ako je poduzetnik mogao otkloniti – riješiti u svoju korist kazneni postupak takvim prigovorom, a to nije učinio jer za njega nije znao. Vjerujemo da je otvorena mogućnost traženja naknade štete u takvim slučajevima od stručnjaka (uključujući odvjetnike), a vjerojatno i od cehovskih udruga.

Presuda Case of Maresti izrečena je u slučaju Armanda Marestija iz Pazina koji je podnio tužbu Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu smatrajući da mu je povrijeđeno pravo pristupu sudu i pravo da ne bude dvaput kažnjen za isto djelo. Njegova se tužba vezuje uz presude Prekršajnog i Općinskog suda u Pazinu zbog incidenta na autobusnom kolodvoru kad je pijani Maresti najprije verbalno pa fizički napao muškarca nanijevši mu teške ozljede. Na Prekršajnom sudu Maresti je zbog narušavanja javnog reda i mira kažnjen s 40 dana zatvora, a na Općinskom sudu u Pazinu zbog nanošenja teških ozljeda na godinu dana. Zatvorsku kaznu Županijski sud smanjio je na sedam mjeseci, a u kaznu mu se uračunala i zatvorska kazna Prekršajnog suda. I sve je to bilo sasvim u skladu s hrvatskim zakonodavstvom.

Međutim, Europski sud za ljudska prava zaključio je da zaprijeđena kazna i kazna koja je Marestiju bila izrečena u prekršajnom postupku uključuje gubitak osobne slobode, što opravdava pretpostavku da su optužbe po prirodi bile kaznene, zato osuda u prekršajnom postupku smatra osudom u kaznenom.