UTJERIVAČI Inspektori pune proračun ubrzanim naplaćivanjem globa

Utjeku je ofenziva inspektora i ostalih utjerivača proračunskog novca. Neuobičajeno brzom kampanjom utjeruju i naplaćuju sve: globe, razne pristojbe, doprinose, akontacije poreza itd. Premda to nastoje demantirati, koordiniranom akcijom Državni inspektorat, porezni i ostali inspektori pokušavaju nabrzaka pribaviti što više novca za proračunske zakrpe svih – beznadno praznih – državnih blagajni.

U Državnom inspektoratu tvrde da nije riječ ni o kakvu većem nadzoru, nego o uobičajenu, prema redovitom programu. Međutim, porezni inspektori bili su u Bardeku, Liscu, Mušecu, Skoki, Šaroliću d.o.o. (odvjetničko društvo u ne-boderu na Jelačićevu trgu u Zagrebu), a druge inspekcije kod više malih odvjetnika, ali i velikih: Lea Andreisa, predsjednika Hrvatske odvjetničke komore, i Marijana Hanžekovića.

Neslužbeno smo doznali da će inspektori u idućih nekoliko tjedana početi obilaziti i uređivati javnih bilježnika. Zadatak im je skupljati novac za deficitarni proračun ubrzanim kažnjavanjem za naoko male prekršaje. Zbog sve manjeg priljeva proračunskih prihoda odgovorni se hvataju i za slamanu spasu. A i inspektori su zadatak shvatili ozbiljno, revno nastoje opravdati svoje postojanje.

Odvjetnika Hanžekovića inspektori su ulovili u prekršajima i naplatili mu globe u ukupnom iznosu od gotovo 250 tisuća kuna. Glavnina toga pozamašnog ukupnog iznosa naplaćenog tom odvjetniku globe su zbog toga što su inspektori zatekli više osoba da rade kod Hanžekovića na ugovore preko student-servisa koji su glasili na tuđa imena.

Inspektori i drugi utjerivači proračunskog novca ipak su pazili da ne pretjeraju. Nisu se u inspekcijama bavili istraživanjima možda pravno dvojbenih velikih milijunskih poslova, osobito ne kod velikih odvjetnika. Inspektori su naplaćivali po neku globu uglavnom malim odvjetnicima, a kod Hanžekovića omaknulo im se da su našli mnogo toga za globe do 250 tisuća kuna.

Inspektori su zapravo namjeravali odvjetnicima naplatiti manju globu i tako zadovoljiti formu. Istraživali su je li u odvjetničkim uredima na vidljivu mjestu istaknut natpis o zabrani pušenja, izdavanju računa, obavijest u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača, je li ‘ustrojena evidencija’ pri-govora potrošača, ima li ured kutiju prve pomoći, vatrogasni aparat, ima li odvjetnik položen ispit prve pomoći, vodi li evidenciju radnih i posebno prekovremenih radnih sati, je li napisao (samomu sebi) pravilnik o sprečavanju pranja novca, je li pribavio potvrdu Komore o prisustvovanju seminaru o sprečavanju pranja novca, ima li procjenu opasnosti i štetnosti od ovlaštenog inženjera zaštite na radu, potvrdu o položenom ispitu o zaštiti na radu, internu odluku o tome tko je povjerenik zaštite na radu, obavijest o cijenama usluga i knjigu žalbe.

Da smo trebali otvoriti novi redakcijski ured, pitali bismo odvjetnike što sve trebamo da ne platimo globu. Međutim, pokazalo se da ni odvjetnici ne znaju što im sve razni inspektori mogu utvrditi kao prekršaje i zbog čega mogu biti globljeni. Osim nekoliko doista najvećih odvjetnika većina nije toliko bogata kao što se vjeruje. Priča se ovih dana da je zbog insolventnosti Fina blokirala 500-tinjak odvjetničkih računa. Pokušali smo doći do egzaktnih podataka, no zasad neuspješno.

• Ne raspolazemo podatkom o blokiranim računima odvjetnika, zajedničkih odvjetničkih ureda ili odvjetničkih društava – kratko i jasno odgovorio je Leo Andreis, predsjednik Hrvatske odvjetničke komore.

Isto smo pitali u Fini. Odgovorili su da ne mogu izvući podatke posebno o blokadama odvjetnika: – Odvjetnici, odvjetnička društva ili uredi mogu biti registrirani i kao trgovačka društva i kao fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost (samostalna djelatnost). Osim prema tom kriteriju pojava insolventnosti analizira se i na razini djelatnosti, i to samo za pravne osobe jer za fizičke nema pouzdanog izvora o tome u kojoj su djelatnosti registrirane – kažu u Fini.

Mnogo odvjetnika u blokadi odlučuju se za odjavu iz Imenika odvjetnika (brisanje iz registra). Jednostavno, sve je manje onih kojima odvjetnici trebaju a da ih imaju čime platiti. I zbog toga sve više odvjetnika nema za plaćanje doprinosa, poreza, prireza. U 2010., prema HOK-ovim podacima, iz Imenika odvjetnika izbrisano je 95 odvjetnika, a do 29. ožujka ove godine 18.

Odvjetnik nam je ispričao o teškoćama u odjavi djelatnosti. Nismo se isprva dobro razumjeli pa smo pitali Komoru je li istina da odvjetnici koji nisu ostvarili prihode moraju platiti doprinose i na neostvarene prihode te da ne mogu odjaviti djelatnost dok ne prilože potvrdu o plaćenim doprinosima.

I odgovorio nam je Leo Andreis: – Prema Zakonu o odvjetništvu, točnije prema odredbi članka 56., odvjetniku prestaje odvjetnička djelatnost isključivo na temelju rješenja Hrvatske odvjetničke komore kojim se briše iz Imenika odvjetnika. Nitko drugi nije ovlašten i ne može zabraniti rad odvjetniku ili mu odbiti brisanje iz Imenika odvjetnika. Stoga prestanak odvjetničke djelatnosti ne ovisi ni o kakvoj prethodnoj ili naknadnoj suglasnosti poreznih tijela ili HZZO-a ili HZMO-a.

Ponovno smo pitali naš izvor o čemu je riječ. Potvrdio nam je: odvjetnik se odjavi, ali nakon toga u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje neće mu zaključiti radnu knjižicu sve dok u kunu ne savršne zaostale doprinose, poreze i prireze. Naš izvor kaže da je čak pretplatio obveze, ali dugo je trebalo da se sve sredi i napokon dobije zaključenu radnu knjižicu, zato je kod novog poslodavca privremeno radio za hvaljujući njegovu razumijevanju problema s očekivanjem radne knjižice.

Na Općinskom sudu u Zagrebu ne izdaju se klauzule pravomoćnosti na presude (koje su postale pravomoćne) ako u tom sudskom predmetu nisu plaćene sve sudsko pristojbe. Nijednim propisom, međutim, nije određeno da bi se izdavanje klauzule pravomoćnosti smjelo uvjetovati plaćanjem sudskih pristojbi.

Dobivanje ‘žiga pravomoćnosti’ i naplata sudskih pristojbi zakonski su dva potpuno odvojena procesa, neovisna jedan o drugome. Naplata neplaćene sudskih pristojbi propisana je Zakonom o sudskim pristojbama, i to tako da sud samo obavještava Ministarstvo financija o neplaćanju, a Ministarstvo zatim mora provesti postupak prisilne naplate, odnosno ovrhe (čl. 40. Zakona o sudskim pristojbama).

Uskraćivanje ‘klauzule pravomoćnosti’ znači da, ako osoba nije podmirila sudsko pristojbe, nitko ne može ostvarivati svoja prava (npr. upis vlasništva u zemljišnu knjigu, pokretanje ovršnog postupka i slično). Zabilježeni su već slučajevi da obveznik uplate sudskih pristojbi kao stranka koja je izgubila odgađa plaćanje i u međuvremenu pokušava izigrati prava dosuđena proturasci.

Takvim postupanjem sudovi djeluju kao produžena ruka Ministarstva financija i rade ‘posao’ za koji nisu mjerodavni. A poreznici su, neosnovano se pozivajući na čl. 68. Općeg poreznog zakona, odvjetniku izdali čak nalog za plaćanje sudskih pristojbi koju je trebao platiti klijent.

Banuo je TV inspektor i u neke velike trgovačke lance. Utvrdio je da svaki ima i stotinjak TV prijavnika radi prodaje, od kojih ih je mnogo na policama u radno vrijeme prodavaonice neprekidno uključeno. I zaprijetio je inspektor naplatom tzv. TV pretplate trgovačkom lancu za sve te prijavnike dok se ne prodaju novim vlasnicima.

I doista, člankom 34. Zakona o HRT-u (NN 137/10) propisano je da je ‘svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu’. Neosporno su i trgovački lanci, dok ne prodaju TV prijavnike kupcima, ‘u vlasništvu ili posjedu’ tih prijavnika.

U velikim trgovačkim lancima zbog toga su se ipak pobunili i zatražili tumačenje propisa od Tomislava Jelića iz mjerodavnog Ministarstva kulture. Utvrđeno je da zakonska odredba nije dobro napisana i da je hitno treba promijeniti. Slijedom te informacije vrijedi konstatirati da i država ima mnogo radijskih i televizijskih prijamnika u automobilima, uredima, kabinetima itd. Stručnjaci procjenjuju da bi ondje bilo i do pet tisuća pretplate. Revnim TV inspektorima nije ni nakraj pameti to naplaćivati.