Drvna industrija traži ugovore s Hrvatskim šumama na 20 godina

Što konkretno tražite od Hrvatskih šuma? – Povoljniji status prije ulaska Hrvatske u EU potpisivanjem ugovora s HŠ-om na 15 do 20 godina, što bi potaknulo investiranje, ali i poboljšalo položaj u pregovorima s bankama. To je veoma važno u ovom trenutku, to više što takav ugovor ne kolidira s europskim standardima.

Zašto je to važno? – Za društvo, državu, ekonomiju, ali i regionalnu politiku, jer znamo da je drvna industrija na manje razvijenim hrvatskim područjima. Važno je i zbog promjene politike koja je dosad bila pogubna za drvni sektor, koji izvozi 65 posto proizvodnje. Imamo zanemarivu uvoznu komponentu, manju od pet posto, a velik smo neto aktivni izvoznik s prošlogodišnjim izvozom od 814 milijuna dolara koji je i u siječnju nastavio rasti prema stopi od 14 posto. Rijetkost je i suficit od 280 milijuna dolara. Dakle, osim naše takve industrijske grane u Hrvatskoj nema.

Tko bi potpisao ugovor s HŠ-om? – Cijenu ne određujemo unaprijed, a ugovor mora biti transparentan da eliminira sve špekulante. Potpisali bi ga oni koji su uredni u izvršavanju obveza prema državi, HŠ-u, radnicima, koji odgovorno i pozitivno posluju, imaju instrumente plaćanja, pa i bankovna jamstva. Naravno, u fokusu mora biti finalni proizvod.

Jesu li na sastancima bili ljudi iz HŠ-a i o čemu ste se zapravo dogovorili? – Na dobrom smo putu. Još je lani u listopadu premijerka Jadranka Kosor, posjetivši Spin Valis, dala riječ da će nas poduprijeti, kao i predsjednik Ivo Josipović te resorni ministar i potpredsjednik Vlade Božidar Pankretić.

Ako se u tome vidi općenacionalni interes, zašto se čeka godinu dana? – Sporost birokracije, procedure, pomalo i nekompetencija. Vjerujem da će se nakon zadnjih razgovora stvari pokrenuti, to više što je pokrenuta kampanja investiranja i dolaska većih tvrtki koje također traže bolje okružje.

Dobro, ali dokad? Početkom iduće godine? – Ne, ne, to trebamo realizirati odmah, pritiskat ćemo na svim razinama preko HUP-a i HGK. Pripremamo Vladinu tematsku sjednicu na temu ‘Drvna industrija i šumarstvo’ na kojoj ćemo biti jasni i inzistirati na brzini donošenja ugovora. To nije usmjereni ni protiv koga, a pruža sigurnost jer prijeti opasnost da će dodatnim otvaranjem Hrvatske nakon ulaska u EU potencijalni kupci kvalitetne sirovine, tj. hrasta i bukve, ponajprije kupovati sirovine za svoje proizvodne potrebe, a ne da bi ulagali u finalnu proizvodnju. Naime, dosad strane tvrtke nisu preuzimale u drvnom sektoru jer je drvna industrija niskoakumulativna, a ni tečaj nije bio poticajan. Međutim, sirovina je zanimljiva, zato bismo mogli postati poput siromasne Afrike, bogate sirovinama, ali ne i industrijskom preradom.

Vlada je još 2004. donijela strategiju za drvni sektor, no nedavno je na okruglom stolu rečeno da smo, što je kriza dublja, bliže panju. – Pomaka ipak ima. Uz državne poticaje otprije koju godinu HŠ daje popuste. Međutim, nismo zadovoljni provedbenom politikom i makroekonomskim okružjem. Loše je što su u posljednje četiri godine prekinute investicije u drvni sektor, a konkurencija mnogo ulaže. U usporedbi s Poljacima naš je trošak rada do 20 posto veći zbog visokih poreza i doprinosa, kamate su otprilike pet posto veće, a visina komunalnih doprinosa ne može se mjeriti. Dalje, nije ni pravedno ni pošteno da vodimo politiku povoljnije cijene električne energije za građanstvo nego za industriju. Kod Poljaka je obrnuto. Dodamo li tomu da se u ovom trenutku od 50 do 60 posto investicija u Poljskoj financira bespovratnim sredstvima iz nacionalnih fondova i fondova EU, gubimo tržišnu utrku. Tako Poljacima ostaje razlika u cijeni od najmanje 20-ak posto, a nama dva posto. Mi koji se još nosimo na tom tržištu gubimo mogućnost akumulacije sredstava za nova ulaganja i konkurentnost.

Što bi trebalo napraviti? – Dosadašnji ultraneoliberalni koncept zasnovan na inozaduživanju, uvozu i potrošnji čisti je promašaj, a politika ciljanog tečaja od 1994. bila je pogubna i uz lošu privatizaciju najlošija mjera za izvoznike. Teško je tako poslovati jer su prihodi stalni, a ulazni troškovi rastu. Mi proizvođači svu smo domaću inflaciju osjetili i ukalkulirali u poslovanje, a da je država u posljednjih desetak godina ukalkulirala samo razliku inflacije između Hrvatske i Njemačke, tečaj eura trebao bi biti 8,26 kuna. Da se barem korigirao tečaj, bilo bi bolje, da ne govorim da smo u obzir uzeli cijelu inflaciju u Hrvatskoj.

Koji vi koncept predlažete? – Sad već vlada konsenzus o ulaganju u proizvodnju, izvoz i zapošljavanje. Imamo sirovinsku osnovu u slavonskom hrastu i bukvi, 48 posto Hrvatske pod šumom je s čijih 80-ak posto upravlja HŠ. S HŠ-om, papirnom industrijom i obrtom imamo više od 50 tisuća zaposlenih, a devedesetih godina imali smo 50 tisuća zaposlenih samo u drvenom sektoru; danas ih je 20 tisuća. Realizira li se ugovor s HŠ-om s drugim poticajnim mjerama koje ima naša konkurencija, možemo se vratiti na bar 40 tisuća zaposlenih u relativno kratkom roku, što bi ukupno bilo 70 tisuća zaposlenih.

Govorite li to na temelju podataka? – Proizvedemo li stolac, on će u odnosu na trupac postići najmanje sedam puta više učinaka, što će se ogledati na zaposlenima, porezu… Osim toga vrijednost je finalnih proizvoda, prema novim podacima, gotovo 20 puta veća od prosječne cijene drva. Govorio sam o regionalnoj važnosti jer, primjerice, Spin Valis s tvrtkom kćeri Valis Fagusom danas ima 485 zaposlenih i 300 ljudi u koopera- ciji. Dakle, vojska zaposlenih na nerazvijenom području Slavonije.

Bez ulaganja bit će teško! – Da. Pomalo se pribojavamo neinvestiranja u posljednje četiri godine u nove tehnologije, tržišta, kupce. To je velika opasnost, zato Vlada svojom politikom to mora promijeniti. Primjerice, potrošili smo četiri godine za odličnu i provedivu priču o Croshopu, kući hrvatskog namještaja, ali nismo to mogli sami. Vlada nas je poduprla deklarativno, ali stvarno nije. Nažalost, nemamo nijednu kuću u kojoj bismo predstavili svoje proizvode, zato bi ove godine trebao zaživjeti alternativni projekt obilježavanja prostora za prezentaciju hrvatskih proizvoda u trgovačkim lancima.

Ipak, Vlada je nedavno u sklopu operativnog programa u sljedeće četiri godine odobrila 65 milijuna kuna na godinu bespovratnih poticaja za investicije. To je dobro, ali nije dovoljno čak ni za nadoknadu gubitaka zbog tečajne politike. Naša su traženja bila najmanje 250 milijuna kuna na godinu za ozbiljniji razvoj jer se to disperzira na 150 do 200 tvrtki, a problem je i ograničenje – prošle godine bilo je 1,2 milijuna kuna po tvrtki, što nipošto nije dovoljno za ozbiljnije investiranje u sektor.

Je li problem i kriterij dodjele novca? Da, zato bi trebalo osigurati više sredstava za finalnu proizvodnju i energetiku te za uspješne tvrtke koje na vrijeme izvršavaju obveze. Pazite, nas zabrinjava stalno smanjivanje udjela finalnog proizvoda u strukturi izvoza drvnog sektora dok se povećava udio primarnog i polufinalnog.

Kako kompenzirati tečajnu politiku? Ako devalvacija nije rješenje, tečaj moramo koristiti za razliku inflacije. Moramo provesti realnu deprecijaciju, odnosno internu devalvaciju, smanjivanjem unutarnjih cijena ‘inputa’.

Osnivamo tvrtku s Tvinom, Dinasom i Brestovcem – Što planirate? Za desetak dana registrirat ćemo u Zagrebu tvrtku koja bi zastupala zajednički interes nas i još triju tvrtki u Slavoniji – Tvin, AG Dinas i Brestovca – s ukupno otprilike 2.500 zaposlenih i prihodima većima od 500 milijuna kuna. To nije kapitalno povezivanje, nego strateško-horizontalno. Zajednički nam je interes bolji pregovarački položaj među dobavljačima. Drugi je segment prodaja, izlazak na tržišta i sajmove, ali i povezivanje u proizvodnom segmentu. Imat ćemo i bolji pregovarački položaj i u odnosu na banke, državne institucije i druge subjekte.

Tražite li strateškog partnera? To je neizbježno. Otvoreni jesmo, ali u ovom trenutku nema konkretnih pregovora iako ima naznaka. Zasad imamo 80 dioničara, no nitko pojedinačno ne premašuje udjel od 17 posto.

Koliko je Spin Valis izgubio takvom tečajnom politikom i rastom cijena ‘inputa’? – U ovom trenutku konski tečaj precijenjen je najmanje 15 posto. Vrijednost godišnjeg izvoza Spin Valisa i Valis Fagusa veća je od 100 milijuna kuna, što znači da gubimo dva milijuna eura na godinu. Velik je to novac, prijeko potreban za investiranje, pogotovo uzmemo li u obzir posljednjih 18 godina. Osim toga troškovi su narasli, zato je naša kalkulacija tanja. Godine 2008. imali smo i do sedam posto ostatka po pojedinom proizvodu vezano uz kalkulaciju, danas je to manje od tri posto. Vani se pojačala konkurencija, pogotovo ona s Dalekog istoka, i cijene su pale, tako da je kalkulacija većinom nula. Negdje smo čak i u minusu da bismo u paketu dobili proizvod koji je u plusu.

Vidljiv je pad Spin Valisovih prihoda u 2009. od 20-ak posto. Kako je bilo prošle godine? – Već sam dvadeset godina u drvnom sektoru i nikad se nisam našao u situaciji kao početkom krize i recesije u lipnju 2008. Nastala je panika jer su narudžbe gotovo četiri mjeseca bile kao nožem odrezane. I sâm sam bio zatečen, nepripremljen. Odlučili smo djelovati u dva smjera: jedan je bio rezanje troškova i restrukturiranje, koji ima granice, a istodobno smo agresivno išli na nova tržišta, ulagali u nove proizvode i znanje, u dizajn, marketing, snažnije smo ušli u medije i PR, a prošle godine otvorili smo i dva prodajna salona u Požegi i Zagrebu iako se nikada dosad nismo bavili maloprodajom. Svaki smo mjesec izbacivali 10-ak novih proizvoda. Lani smo ih izbacili 90-ak.

Koliko ste uložili? – Oko 1,3 milijuna eura na godinu. To nije dovoljno, ali prihodi i izvoz rasli su nam otprilike 22 posto u 2010. Lani smo se, zapravo, vratili na razinu 2008. kad je riječ o zaposlenima, prihodu i izvozu. I ove godine bilježimo pozitivan trend.

Na koja tržišta izvozite i koja su to nova u recesiji? – Glavno nam je tržište oduvijek bila Njemačka. Novi su neki kupci u Austriji, Belgiji, Rusiji, Nizozemskoj, Francuskoj, Engleskoj… Njihova je struktura prodaje namještaja segmentirana. Naš je program višega srednjeg i visokoga cjenovnog razreda, na te kupce ciljamo. Nišu smo pronašli u masivnom namještaju jer naša strategija nije ulaganje u proizvodnju obujma. Ušli smo i u opremanje sakralnih objekata i hotela s više zvjezdica.