Home / Biznis i politika / Porez na dobit

Porez na dobit

Porez na dobit sadrži mnogo odredaba o obvezi uvećanja porezne osnovice, odnosno o ograničenjima u priznavanju prihoda i rashoda nastalih u poslovnim odnosima između povezanih trgovačkih društava. Ta se ograničenja uglavnom odnose na povezana društva od kojih je jedan rezident, a drugi nerezident. Uvedena su radi zaštite poreznih prihoda i sprečavanja da se sklapanjem poslova po cijenama višim ili nižim od onih koje se postižu između nepovezanih poslovnih subjekata dio dobiti iz poslovanja, a time i dio državnog poreznog prihoda, prelije u inozemstvo. Od prvog srpnja 2010. propisi o porezu na dobit dopunjeni su tako da se propisana ograničenja primjenjuju i kad je riječ o povezanim društvima rezidentima, i to ako jedno od njih plaća porez na dobit po sniženoj poreznoj stopi ili je oslobođeno plaćanja poreza na dobit te ako društvo ima pravo na prijenos poreznoga gubitka iz prijašnjih poreznih razdoblja.

U vezi s kamatama između povezanih društava rezidenata ograničenja u priznavanju prihoda različita su za zatezne i ugovorne kamate. Kad je riječ o zateznim kamatama, ograničenja se primjenjuju na sva povezana društva, a kad je riječ o ugovornim, samo ako jedno od njih plaća porez na dobit prema sniženoj stopi ili prenosi porezni gubitak.

U uobičajenim poslovnim odnosima stranke međusobno zaračunavaju zatezne kamate na zakasnjelo plaćanje. Vjerovniku su zaračunane kamate financijski prihod koji mu uvećava dobit i osnovicu za oporezivanje, a dužniku rashod koji mu smanjuje poreznu osnovicu. Zatezne kamate ne moraju se ugovarati jer je Zakonom o obveznim odnosima propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze osim glavnice duguje zatezne kamate. Zatezne se kamate do višine zakonom propisane stope smatraju odštetom i ne podliježu oporezivanju PDV-om. Prema propisima o porezu na dobit zatezne kamate koje je poreznom obvezniku zaračunalo povezano društvo ne priznaju se u porezno dopustive rashode poslovanja. Zaračunaju li se zatezne kamate, vjerovniku će uvećati prihod i poreznu osnovicu, a dužniku se neće priznati u rashode, nego će mu također uvećati poreznu osnovicu. Porez na dobit platit će i vjerovnik i dužnik iako je samo vjerovnik ostvario prihod. Stoga je sa stajališta ukupnog rezultata poslovanja povezanih društava rezidenata fiskalno bolje da u međusobnim odnosima ne zaračunavaju zatezne kamate. Kad povezana društva jedno drugomu daju pozajmice, moraju se brinuti za međusobno zaračunavanje kamata po stopi koja bi bila ugovorena da nije riječ o povezanim osobama. Odlukom ministra financija određeno je da se kamatnom stopom koja bi se ostvarila u kreditnim odnosima između nepovezanih osoba smatraju kamate u višini eskontne stope Hrvatske narodne banke, što je devet posto.

Društvo koje povezanim društvom daje zajam uz kamate niže od devet posto na godinu dužno je uvećati osnovicu poreza na dobit za kamate koje bi ostvarilo da na dani zajam zaračunava devet posto godišnjih kamata. Ugovori li niže kamate, npr. prema stopi od pet posto, u prihode uključuje ugovorenih pet posto kamata i još ima dodatnu obvezu uvećati osnovicu poreza na dobit za razliku između ugovorenih kamata i onih koje bi ostvarila da je ugovorena stopa bila devet posto. Ako društvo koje daje zajam ugovori kamate više od devet posto, npr. stopu od 10 posto, ukupne ugovorene kamate uključuju se u prihode poslovanja i utječu na osnovicu poreza na dobit.

Društvo koje je od povezanog subjekta primilo zajam priznaju se u porezno dopustive rashode kamate najviše do devet posto na godinu. Plaća li niže kamate, rashodi su manji, pa mu je veća osnovica za porez na dobit. Ako na temelju ugovora duguje kamate po stopi višoj od devet posto, samo se kamate do devet posto na godinu priznaju u porezno dopustive rashode poslovanja, a razlika uvećava poreznu osnovicu. Promatrano s poreznog stajališta, za povezana društva rezidente od kojih jedno plaća nižu stopu poreza na dobit ili ima porezni gubitak nije povoljno u međusobnim kreditnim odnosima ugovarati kamate ni veće ni manje od devet posto na godinu.

Definicija povezanih osoba uređena je čl. 13. st. 2. Zakona o porezu na dobit. Povezane su osobe one od kojih jedna sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu druge osobe ili pak iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva. Prevedeno na svakodnevni jezik, riječ je o društvima od kojih je jedno vlasnik odnosno suvlasnik drugog (odnos: majka – kći), o sestrinskim društvima koja imaju istog vlasnika te o društvima u kojima ista osoba sudjeluje u upravnim i nadzornim tijelima, bilo na temelju vlasništva bilo drugoga poslovnog odnosa.