Visoku tehnologiju i to pokušava primijeniti kako u elektronici i mobilnoj telefoniji, tako i u tehnologiji proizvodnje papira, drveno-prerađivačkoj industriji, energetici i brodogradnji. Sve veća su ulaganja i u biotehnologiju, te se posljednjih godina intenzivno potiče razvoj nanoznanosti i nanotehnologije. Novac za inovacije i razvoj u institucijama kanalizira nekoliko državnih institucija. Najveća je Tekes, nacionalna agencija za financiranje tehnologije. Ona će u 2011. upumati 590,3 milijuna eura za istraživanja u različitim institucijama i tvrtkama, što je tek 28 posto od ukupnog financiranja za R&D (koji je negdje oko dvije milijarde). Tekes je potpuno neovisna i autonomna agencija koja odlučuje o financiranju u suradnji s tvrtkama i pomaže im da odluče u koje je programe najmudrije uložiti novac. Briga oko korupcije, naravno, ne postoji, ali to je sasvim druga priča.
Ostale institucije koje ulažu su sveučilišta, Finska akademija znanosti i Vladini istraživački instituti. Ono što Finska radi bolje nego neke druge zemlje koje imaju iznimno razvijeno visoko obrazovanje i institucije je pametno poznavanje razvoja znanosti s prihodom. Za razliku od Irske u kojoj razvijena hi-tech industrija nije puno pomogla da zemlja ne uđe u gospodarske poteškoće, u Finskoj su gospodarstvo i znanost nerazdvojivo povezane. Danas u Finskoj više od 250 malih i srednjih poduzeća u proizvodnom procesu koristi nanotehnologiju i upravo to im omogućuje konkurentnost i pozicioniranje na svjetskom tržištu.
Prema mom iskustvu, velika je prednost za znanstvenike u Finskoj to što ne moraju gubiti energiju na razne druge stvari, poput administracije ili brige o opremi. Puno je lakše doći do inovacije dok se ne morate brinuti o sitnicama poput one funkcionira li printer. Sve ide glatko – svjedoči Cetina.
Slično iskustvo ima i veleposlanik Kušen: Svaki sustav koji ima jasno definirana pravila i procedure, naravno da olakšava svakom poduzetniku ili znanstveniku da se primarno orijentira na svoj ključni posao, a ne da znatan dio svog vremena troši na rješavanje nedorečenih ili nejasnih administrativnih procedura poslovanja, ili se gubi u labirintu stalno mijenjajućih zakona i regulativa. Svaki uspješan sustav mora biti maksimalno jednostavan i služiti kao podrška, a ne kao problem. Takav sustav otvara maksimalni prostor inovacijama i kreativnosti.
Finci su svoj strateški razvoj usmjerili na visoku tehnologiju i to pokušavaju primijeniti i u elektronici i mobilnoj telefoniji, i u tehnologiji proizvodnje papira, energetici i brodogradnji.
U finskom distriktu Espoo, nadomak granici s Helsinkijem, smješten je kampus Otaniemi, dom sveučilišta Helsinki University of Technology (TKK). Otaniemi se često koristi kao sinonim za TKK.
Za razliku od Irske u kojoj razvijena hi-tech industrija nije puno pomogla da zemlja ne uđe u gospodarske poteškoće, u Finskoj su gospodarstvo i znanost usko povezani.
Mladoj finskoj inteligenciji ne smetaju niske temperature. Ulice izgledaju prazno jer su svi mladi na fakultetu.
Nije problem što će propasti jedan prijevoznik, nego što on za sobom zbog neplaćanja u propast povlači još nekoliko njih, a izradio je i tablice pomoću kojih prijevoznici mogu kontrolirati troškove. Stanje je slično i u putničkom prijevozu, tvrdi Šolman gdje je udio goriva u ukupnim troškovima oko 30 posto, mada nije rijedak slučaj da se on približi i 40-postotnom udjelu. Obavljamo posao od šire društvene važnosti prevozeći učenike i djelatnike MORH-a, a nemamo, poput poljoprivrednika, barem u tom dijelu pravo na plavi dizel – kaže.
U svojim zahtjevima prijevoznici su pokušali utjecati na smanjenje troškova na koje neposredno utječe država. To su prije svega parafiskalni nameti poput naknada za međunarodne dozvole, pa je ministar Božidar Kalmeta obećao da će se taj namet svesti na troškove tiskanja dozvola. Prijevoznici sa prosječno 10-tak vozila plaćaju godišnje za jednokratne dozvole i CEMT dozvole i do 60-70 tisuća kuna.