U samo osam mjeseci u premijerskoj fotelji Naoto Kan suočio se s mnogo problema, a posljednjih dana i s najtežom katastrofom koja je Japan pogodila od Drugoga svjetskog rata, kao što je sâm izjavio. Nije ponovio pogreške Tomiichija Murayame, koji se za potresa 1995. gotovo skrio od javnosti. Kan je od početka sveprisutan i građanima ‘vidljiv’, zato ne začuđuje što nakon početne potpore počinje dobivati i kritike.
Broj mrtvih nakon razornog potresa u Japanu premašio je 9.000, nadmašivši tako i onaj u Kobeu 1995., ali konačan broj vjerojatno će biti mnogo veći jer se još 13.000 građana smatra nestalima. Posljednje procjene ukupne gospodarske štete govore i o 235 milijardi dolara, a kao da potres od 8,9 po Richteru sâm po sebi nije dovoljan, drama zbog problema s reaktorima u nuklearnjoj elektrani u Fukushima dodatno je pojačala dojam teške katastrofe. Japanski premijer Naoto Kan nazvao je potres i ono što se zbilo nakon njega najvećom krizom u zemlji nakon Drugoga svjetskog rata. Budući da je u tom ratu Japan pogođen s dvije nuklearne bombe, ta izjava govori mnogo.
- Ovo je najveća kriza s kojom smo se suočili u svojoj 65-godišnjoj poslijeratnoj povijesti – rekao je i dodao: – Ipak, uvjeren sam da možemo zajedno prevladati te teškoće.
Gledano iz njegove, političke perspektive, katastrofa nije mogla doći u gore vrijeme. Potpora među građanima pala mu je ispod 20 posto usred natezanja s oporom zbog zakona koji bi omogućili nužno pozajmljivanje novca za novu fiskalnu godinu koja počinje sljedeći mjesec, a prati ga i svježi osobni skandal: optužen je za nezakonito primanje donacija od korejskoga građanina u iznosu od dvanaest tisuća dolara tijekom tri godine. Da je slučajno u Hrvatskoj, vjerojatno bi ga optužili da je primio sramotno malen iznos, no Japanci su nešto drukčijeg kova.
Početni odgovor na neočekivanu krizu bio je relativno dobar. Izbijajući pogreške svog kolege u potresu 1995. Tomiichija Murayame, nevidljivog u prvom trenucima krize, Kan je brzo reagirao imenovanjem kriznog stožera kojem se postavio na čelo, dan poslije letio je helikopterom iznad devastiranog područja i tijekom cijele krize ostao je ‘vidljiv’ svojim građanima. Nije trebalo dugo proći da se sentiment javnosti, ionako negativno nastrojene, počne mijenjati – u četvrtak su izbili i prvi spontani prosvjedi protiv njega, iako je njihova opravdanost u danom trenutku upitna.
Dio ljudi, bijesan zbog Vladina zahtjeva željezničkim prijevoznicima da smanje promet za deset posto tijekom ‘špice’ kako bi se uštedjela trenutačno deficitarna električna energija, zaputio se s tokijskih postaja na ulice, u prosvjed. Kako to često u takvim situacijama biva, prigovori su se proširili na prozivanje Vlade za nesposobnost i nesnaženje u krizi.
- Protestiramo protiv režima odgovornog za ubijanje ljudi u sjevernom Japanu – izjavio je tom prilikom jedan od prosvjednika. – Pozivamo Vladu da ugasi nuklearne elektrane i pošalje hranu pogođenim područjima, no krajnji nam je cilj rušenje premijera Kana.
Veteran Demokratske stranke Japana, koja je nakon više od pola stoljeća u oporbi pretprošle godine napokon dobila priliku za vladanje, Kan je na mjestu premijera samo malo više od osam mjeseci. Posao mu od početka nije nimalo lak. Osim što je japanska ekonomija usporena, samo nekoliko mjeseci nakon stapanja na premijersku dužnost s mjesta ministra financija njegova je stranka izgubila većinu u Gornjem domu Parlamenta. U Japanu je zbog svog temperamenta poznat i kao Ira-Kan, odnosno Razdražljivi Kan, što je do izražaja došlo kad se navodno izvikao na direktore kompanije u čijem je vlasništvu elektrana. Bila je tu i aferica 1998., kad je optužen za ljubovanje s medijskom konzultanticom Yuko Tomomoto, no obje strane to su žestoko demantirale, a 2004. odstupio je s mjesta vođe stranke nakon što je otkriveno da deset mjeseci nije plaćao mirovinsko. U Japanu velika stvar, ali neke bi druge zemlje rado mijenjale svoje afere za japanske.
