Dobar je recept kasnije uključenje podmlatka uz raniji odlazak u mirovinu osnivača jer prijenos je tada glađi i djeci ostaje dovoljno vremena za stjecanje novog znanja i donošenje novih metoda rada u uhodan biznis. U tom slučaju svoje prve pogreške čine negdje drugdje.
Domagoj Kamenski nakon studija u Švicarskoj zapošlio se u RBA-u kao kreditni referent. Tad je njegov otac Dragutin, osnivač Kamgrade, za Lider izjavio da je loše dovesti dijete u tvrtku odmah nakon fakulteta i da neće inzistirati na tome da sin nastavi obiteljsku tradiciju. – Nije lako voditi privatnu tvrtku, to traži 24-satni angažman, zato neću zamjeriti sinu odlučiti li izabrati lakši put i raditi na manje zahtjevnu poslu. Za razliku od mene on može birati – rekao je prije pet godina Dragutin Kamenski. No Domagoj je u međuvremenu napustio radno mjesto u banci i uključio se u upravljanje Kamgradom.
Za Ivana Topčića i njegovu suprugu Mirjanu nije bilo dvojbe treba li ili ne uključiti djecu u privatni biznis. Budući da je tvrtka Tim-kabel počela ‘u garaži’, cijela je obitelj od prvog dana uključena u rad. Sin Dorijan radi u nabavi i priprema se za upravljanje, a stariji sin Matija od prošle je godine član Uprave. Kad je riječ o velikim poslovnim odlukama, u razmišljanje se uključuju i kćeri koje nisu zapošlene u tvrtki.
- Sinovi su rasli i stasali s tvrtkom. Svaki dan proveden u njoj pripremao ih je na to da jednom preuzmu upravljanje. Bili su svjedoci obveza, briga, suočavanja s problemima i njihova rješavanja, svih muka, ali i svih lijepih trenutaka. Imamo sreću da su sposobni voditi tvrtku, no prijenos upravljanja nije jednostavan proces. Zato već godinu dana pokušavamo upravljanje polako prepuštati Matiji, a Dorijan će se s vremenom pridružiti.
