Iskustva ‘stečajaca’

Ni suci trgovačkih sudova još nemaju adekvatan status, stoga ne treba naglašavati upravo sadašnji trenutak u našem gospodarstvu u kojem se očekuje veći pritisak upravo u domeni stečajnog i općenito trgovačkog prava.

Stečajem nestaje pravna osoba koja se nije prilagodila tržišnim uvjetima. No nekretnine, pokretnine, radnici i znanje koje posjeduju ostaju, zato kupci tvrtke mogu uspješno nastaviti poslovanje.

Dokumenti, evidencije i izvještaji koji nisu istiniti, točni i realni ipak pokazuju da je dužnik nesposoban za plaćanje. Ako je riječ o nezakonitim radnjama bivše uprave, mogu se pojaviti problemi sa suradnjom.

Stečajni upravitelj zarađuje solidno za naše prilike. Ima stečajeva u kojima se može lijepo zaraditi, ali također ih je mnogo u kojima ne možete pokriti ni svoje troškove.

U Jadranu je skupština vjerovala donijela odluku da se nastavi registrirana djelatnost i pripremi se za turističku sezonu te izradi stečajni plan, a u Vrbovskom je donesena odluka o prodaji imovine stečajnog dužnika, najprije kao cjeline, a poslije po dijelovima. U Jadranu, koji zapošljava 130 radnika, a u turističkoj sezone 430, Ružić radi najmanje osam sati jer je plan ostvariti ukupan prihod od 57 milijuna kuna. Imovina je procijenjena na 450 milijuna kuna, a utvrđene su obveze 480 milijuna kuna i kaže da paralelno s tim rješava i nagomilane imovinsko-pravne odnose, jer je dužnik prije pokretanja stečaja imao blokiran žiroračun 13 godina. Tvrtke pokušava ‘ozdraviti’ od 1991., do sada ih je bilo 50-ak.

Već tada bilo je mnogo poslovnih subjekata koji su imali teškoće u poslovanju – kaže Ružić, inače ovlašteni revizor i stalni sudski vještak za područje računovodstva i financija.

Posebno naglašava kako se obveza dužnika da vodi knjige i polaže račune ne mijenja otvaranjem stečajnog postupka. To u praksi znači da se moraju izdvojiti znatna sredstva za pokriće obveza stečajne mase, i to za angažiranje odvjetnika, vođenje poslovnih knjiga, sređivanje arhiva, osiguranje imovine i stečajnog upravitelja, isplatu plaća radnicima tijekom otkaznog roka, a moraju se isplaćivati svi porezi, doprinosi i naknade kao što su komunalna i vodna naknada bez obzira na to obavlja li stečajni dužnik djelatnost ili ne. To poskupljuje stečajni postupak, kaže, pa se zna dogoditi da nakon nekoliko godina, kad se stečajna masa uspije unovčiti, sva sredstva odu za pokriće obveza stečajne mase, a ne za isplatu vjerovalica.

Još jedan revizor među našim sugovornicima je i Zagrepčanin Branko Petanjek, poznat po Radiju 101, zaposlen u zagrebačkoj tvrtki August. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a od 1995. bio je suradnik u stečaju, a polaganjem ispita 2000. počeo je samostalno raditi kao stečajni upravitelj. Kaže da je htio dodatno zaraditi, a do tada se bavio poslovima revizije i sudskog vještaka za financije i računovodstvo.

Najteže mi je bilo kada je stečajni dužnik imao 500 zaposlenih i bivših zaposlenika, a od imovine nije imao nijedan list papira – kaže.

Sličnu je situaciju imao i Franjo Otročak kada je kompletna poslovna dokumentacija, uključujući i dosjed radnika, nestala prije otvaranja stečaja. Otročak, inače iz mjesta Lučka pokraj Virovitice, pomalo se razlikuje od kolega jer, kako smo mogli vidjeti, uglavnom se ovim poslom bave ekonomisti i pravnici. No ima i politologa, inženjera prometa ili pak onih poput njega koji je kao diplomirani inženjer poljoprivrede krenuo put Orahovice da pomogne oporavku KIO Keramike. Osim nje ‘liječi’ zagrebačku Instalotehnu. Tim se poslom bavi od 1999. U gospodarske liječnike otišao je zato što je promijenio više radnih mjesta, ‘jer inženjeri poljoprivrede u Virovitici ne mogu naći radno mjesto u struci’. U svom poslu, tvrdi, ima slučajeva da se u zatvaranju starog žiroračuna početkom stečaja pojavi problem.

U puno slučajeva poslovne banke neće zatvoriti stare račune pa se moram obratiti za pomoć HNB-u – kaže. Stanje u zemlji je takvo da će ovi ‘liječnici’ morati još dugo ‘liječiti’ domaće tvrtke. No kako su i sami napomenuli, nepoštovanje zakona i kašnjenje u pokretanju stečajnog postupka osnovni je problem, pa je i pitanje koliko sami mogu puno pomoći u takvom ‘liječenju’. Kao i kod običnog liječenja, i ovdje bi uprave trebale ići malo češće na preventivni pregled.