Je li marketing e-poštom (engl. e-mail marketing) zastario, odnosno jesu li novi alati, nove platforme poput socijalnih mreža učinkovitije? – Ako nešto diže prašinu, ne znači da je uvijek vrijedno investicije. Socijalne mreže izvršna su platforma za postizanje dosega, a donekle i povećanje svjesnosti o brendu, ali još nisu rezultirale većim povratom marketinških ulaganja (ROMI). Marketing e-poštom u tom je kontekstu još jedan od najboljih marketinških instrumenata. Prema US DMA-ovoj studiji na jedan dolar uložen u tu vrstu marketinga vraćaju se čak 43. Marketingaši pak trebaju raditi na povjerenju primatelja poruke, graditi odnose i shvatiti da marketing e-poštom nije instrument koji može kratkoročno popraviti stvari. Nova je i uloga kanala te vrste marketinga u mobilnim i društvenim medijima.
Koju korist može imati kompanija od promidžbe na socijalnim mrežama? – One su izvrstan medij za interakciju s korisnicima, povezivanje i slušanje korisnika. Za kompanije iz segmenta B2B mogu biti dobar alat za istraživanje potencijalnih kupaca, a mogu pomoći i širenju baze marketinga e-poštom s dopuštenjem korisnika.
Kako B2B-kompanije mogu iskoristiti prednosti marketinga e-poštom ili društvenih mreža? – U svojoj karijeri susreo sam se s mnogo B2B-kompanija koje su napravile izvrstan posao služeci se marketingom e-poštom. Pritom ne mislim samo na poslove koji su doveli do akvizicija i prodaje nego i one koji se odnose na izgradnju dugoročnog odnosa s korisnicima. No te kompanije moraju imati na umu da je potrebno vrijeme da se napori isplate. Kad oglašivač nauči kako funkcionira marketing e-poštom, može očekivati jako dobre rezultate, povećanje prodaje, dobiti i naći se u prednosti u odnosu na konkurenciju.
Tko bi trebao upravljati ‘virtualnim’ brendom, community-menadžer ili tvrtkin marketinški stručnjak? – Za početak treba organizirati komunikacijske kanale. Isti korisnik može o nekim stvarima s brendom, odnosno oglašivačem, poželjeti komunicirati telefonski ili uživo, a o drugima online. Korisniku morate omogućiti iskustvo od ‘360 stupnjeva’. Važno je također da interna postava ima kontrolu nad odlučivanjem, a specijalističko znanje izdvojite i dajte agencijama ili slobodnjacima.
Koji sadržaj onda kompanije trebaju ponuditi korisnicima na internetu? – Sadržaj jest važan, ali jednako je važno biti realističan u izradi koncepta. Mnogim malim i srednjim kompanijama prilično je teško preusmjeriti resurse na razvoj sadržaja. On mora biti važan u očima onoga tko ga prima, a pojedini elementi koje nudite moraju biti jedinstveni. Primjerice, vaš časopis obrađuje teme koje obrađuju i drugi izdavači, ali ima i jedinstvene. Poznavanje potreba ciljne skupine ključno je za shvaćanje kako postati relevantan. Prema mom iskustvu, interna video-produkcija prilično je učinkovita i, što je najvažnije – jeftina.
Kako mjeriti učinke internetskog marketinga, posebice kad je riječ o marketingu na socijalnim mrežama? Je li bolje imati mnogo obožavatelja ili malo, ali aktivnih? Rezultira li to uopće većom prodajom, snažnijim brendom ili i jednim i drugim? – Oglasači se ne bi smjeli usredotočiti samo na kvantitetu. Naime, posve je pogrešno smatrati da se svaka aktivnost treba mjeriti velikim brojkama. Važna je kvaliteta. Važno je znati prate li vas pravi ljudi na Facebooku, Twitteru ili LinkedInu. Ubraja li se vaša publika u kategoriju aktivnih ili pasivnih slušača? Možete li obožavatelje potaknuti na sudjelovanje? Vodim grupu na mreži Xing koja ima 11,5 tisuća CMO-ova iz stotinu zemalja. Oni su pasivni, nevoljko sudjeluju u konverzaciji, zbog čega su i marketinški učinci na grupu ograničeni. Na LinkedInu pak vodim grupu od 500 CMO-ova koji aktivno sudjeluju u konverzaciji i reagiraju na poruke bez obzira na to jesu li komercijalne ili zovu na akciju. Kako bi se kompanija trebala postaviti, ovisi, naravno, o situaciji, ali pokažalo se da korisnici više reagiraju na marketing e-poštom nego aktivnosti na socijalnim mrežama. Razlog je u preopterećenosti informacijama.