Ukor sutkinji Mirjani Juričić zbog njezinih medijskih izjava, bez ocjene osnovanosti tih izjava, kazna je zbog kritičkog mišljenja o sudstvu.
Da sve bude apsurdnije u odluci Ustavnog suda o odgovornosti sutkinje Juričić (objavljenoj u Narodnim novinama broj 28/11), naglašava se važnost ‘povjerenja koje sudovi moraju uživati u javnosti u demokratskom društvu’. Pritom se poziva na ‘temeljno načelo: ne samo da se pravda mora izvršavati, mora se i vidjeti da se ona izvršava’.
U prilog osnovanosti tih tvrdnji u presudi Ustavnog suda navode se odluke međunarodnih sudova. No koliko ja ta odluka Ustavnog suda ustavna s obzirom na to da citirane odluke Međunarodnog suda u Strasbourgu nisu prethodno objavljene u Narodnim novinama kao službenom glasilu, a nisu ni prevedene na hrvatski jezik. Nasuprot Ustavnom sudu u Vrhovnom sudu raspravljaju mogu li se pozivati na odluke međunarodnih sudova bez prethodnog prevođenja na hrvatski i objavljivanja tih odluka.
Postavlja se pitanje kakvo to povjerenje uživaju Ustavni sud i DSV u domaćoj i stranoj javnosti? I osobno u ta dva sudska tijela nemam povjerenja, smatrao da svojim odlukama povjerenje nisu ni zaslužili, a kao profesionalni novinar mišlim i da to treba objaviti. Hoće li me Ustavni sud i DSV zbog toga kazniti kao i Mirjanu Juričić?
A o stvarnoj razini povjerenja u Ustavni sud i Državno sudbeno vijeće dovoljno je podsjetiti na prijedloge da se Ustavni sud ukine nakon afera s troškovima obnove zgrade i nabave namještaja (treba li nam uz Vrhovni još i Ustavni sud). A o povjerenju u DSV govori činjenica da je i Europska komisija konstatirala da Hrvatska neće ispuniti uvjete u pristupnim pregovorima o poglavlju Pravosuđe i temeljna ljudska prava dok to sudsko tijelo djeluje u prethodnom sastavu. Uostalom, DSV-u ne vjeruju ni sami sudi, koji su zbog nezakonitog imenovanja sudaca samo u prva dva i pol mjeseca ove godine podnijeli čak 26 tužbi.
