Nema razrađena sustava

Tržište životnog osiguranja trebalo bi ove godine rasti od dva do tri posto. Istodobno osiguravatelji pozivaju državu na ponovno razmatranje poreznih olakšica zbog dugoročnih pozitivnih učinaka na cijelo društvo.

Pojednostavnjeno gledajući, država je ukida-njem poreznih olakšica na životna osiguranja izbila društvima na tom tržištu važan argument u prodaji. Mnogi su neodlučni građani na spomen povrata poreza vjerojatno potpisali ponuđenu policu životnog osiguranja. Prošle je godine s 30. lipnja taj argument prestao postojati, što sigurno nije olakšalo prodaju proizvoda koji na hrvatskom tržištu nije ni približno prepoznat kao u Europi ili svijetu. Naprimjer, na osiguranje života hrvatski građani troše 60 do 65 eura na godinu, a u susjednoj Sloveniji taj iznos doseže 300 eura.

Problem pritom nije poslovanje osiguravatelja iako, gledajući tržišno, Vladine mjere oporavka nipošto nisu pomogle tim kompanijama. Problem je u nedovoljnom poticanju građana na dugoročnu štednju kojom bi si osigurali život u trećoj dobi. S obzirom na stanje mirovinskog sustava to bi svakako trebalo biti jedno od ključnih opredjeljenja države.

Sve europske zemlje imaju razvijen sustav poreznih olakšica koji se odnosi na sve oblike štednje za starost. U hrvatskom sustavu treba po poticajima i olakšicama izjednačiti mirovinske fondove, životna osiguranja i stambene štedionice. Većina europskih sustava ima razrađen sustav po kojem za štednju dulju od 10 godina nema naknadnog oporezivanja isplate kao u Hrvatskoj. Ti modeli znatno bi potaknuli štednju za starost, sve važniju zbog krize državnih mirovinskih fondova – objašnjavaju u Hrvatskoj osiguranju, lideru na tržištu životnog osiguranja.

Možda je upravo nesigurnost državne mirovine, ali… Mijenjamo život, poslovanje i skijanje.

Prodaji životnog osiguranja pomoći će ona regulativa koja će cijeniti štednu komponentu. Ne treba čekati da zemlja izade iz recesije da bi se mijenjao porezni tretman osiguranja i općenito ekonomska nesigurnost života u Hrvatskoj, razlog zbog kojeg osiguravatelji u ovoj godini unatoč takvu koraku u pogrešnom smjeru očekuju dobre rezultate životnog osiguranja. Predviđeni rast nije spektakularan, ali u sadašnjim tržišnim uvjetima nije zanemariv.

Tomislav Novačić, predsjednik Uprave Agram životnog osiguranja, kaže da je uz trenutačne gospodarske prilike teško prognozirati dva mjeseca unaprijed, a kamoli za cijelu godinu. Ipak, u Agram životnom osiguranju planiraju umjeran rast u odnosu na proteklu godinu od otprilike jedan posto, a od tržišta očekuju stabilizaciju i barem ponavljanje lanjskih rezultata.

Kvalitetna je prodaja uz kvalitetan proizvod osnovni preduvjet prodaje. Mi u Agram životnom osiguranju nastojimo da prodajno osoblje bude maksimalno obrazovano i profesionalno. To je jamstvo kvalitetne usluge. I prodavač je dio te usluge. Uklanjanje poreznih olakšica sigurno zahtijeva više angažmana i bolje prodajne vještine, no proizvod također mora odgovarati svim potrebama potencijalnog klijenta. To je i temelj naše prodajne strategije: s našim proizvodom klijent mora dobiti maksimalnu vrijednost za svoj novac – objašnjava Novačić i dodaje da će prodaji životnog osiguranja pomoći zakonska regulativa koja će cijeniti štednu komponentu životnog osiguranja i poticati stanovništvo da ulaže u takve oblike štednje.

Slično razmišljaju u drugim osiguravajućim kućama. Hrvatske građane u mirovini očekuje velik pad standarda, zato će, nedvojbeno, u prvi plan dugoročno staviti životno osiguranje. Kriza je više nego ikad prije pokazala kako građani moraju biti svjesni da su besplatno stanovanje, zdravstvo i školstvo stvar prošlosti te da o egzistenciji i dobrobiti svoje djece moramo misliti unaprijed. Naravno, veliku ulogu u budućnosti trebao bi imati i poticaj porezni tretman životnih osiguranja kojim bi država pokazala da skrbi za svoje građane i potaknula ih na dugoročno i sigurno ulaganje te pravodobnu brigu za budućnost – objašnjavaju u Uniqa osiguranju.

Kad se govori o poreznom tretmanu, većina osiguravatelja pritom ne misli na vraćanje na situaciju prije Vladine intervencije. Kad se sustav već promijenio, svakako bi ga trebalo promijeniti nabolje i donijeti dugoročno najsplativiju odluku.

U svakom slučaju, najprije bi trebalo izjednačiti porezni tretman uplata u dobrovoljno mirovinsko osiguranje i u životno osiguranje jer je u oba slučaja riječ o štednji za treću životnu dob. Zatim bi trebalo uvesti porezne olakšice na uplaćene iznose za premiju životnog osiguranja, i to prave porezne olakšice kao što je, naprimjer, bio slučaj sa zdravstvenim uslugama i stambenim potrebama do 30. lipnja prošle godine, a ne odgođen porez kao što je dosad bio slučaj s oporezivanjem prilikom isplate – objašnjavaju u Grawe osiguranju i napominju kako društva za osiguranje kao važni institucionalni investitori svojim poslovanjem pridonose stabilnosti financijskog sustava, zato bi ih država svakako trebala poticati.

Osiguravatelji se slažu s time. I u Allianz osiguranju napominju kako bi se u sklopu brige za treću životnu dob građana životna osiguranja trebala izjednačiti s trećim stupom, odnosno smatraju da bi ih država trebala poticati.

Porezna olakšica za nas bila bi samo dodatni argument, ali svaki je dan potreba ugovaranja životnog osiguranja sve veća. Uklanjanje olakšice bez uvođenja drugih oblika poticanja štednje životnim osiguranjem pokazuje nam da naša djelatnost u cjelini još nije prepoznata kao važna karika u lancu socijalne skrbi – objašnjavaju u Merkur osiguranju.

Kristina Cvitanović Zorić, članica Uprave Velebit životnog osiguranja, kaže kako ne treba čekati da zemlja izade iz recesije da bi se mijenjao porezni tretman osiguranja jer je osiguravajuća industrija u svijetu jedan od temelja financijske stabilnosti, a onda i mogući generator društvenog razvoja, što bi svaka mudra ekonomska politika trebala shvatiti.

Kao malen i još mlad osiguravatelj od normativnog uređenja i regulatornih tijela očekujemo samo jedno – jednakopravnost u tržišnoj utakmici. Pri tome je od zakonske regulative još važnija istinska provedba tog načela.

Možemo se samo nadati da se ubuduće nećemo sretati s toliko slučajeva pogodovanja i preferiranja pojedinih osiguravatelja u bankosiguranju i drugim vrlo dvojbenim pristupima obradi tržišta – napominje Cvitanović Zorić.