Privatni kapital mjenja smjer

U idućem razdoblju vlasnici nekih banaka osnovanih privatnim kapitalom sigurno će odustati od bankarstva i preusmjeriti svoj kapital u unosnije vrste ulaganja.

Vremena intenzivnog preslagivanja na bankarskom tržištu, kupoprodaje, preuzimanja, spajanja, iz današnje se perspektive čine gotovo povijesno dalekima. Istina, u vrijeme intenzivne financijske krize u Europi, gdje je sjedište vlasnika naših najvećih banaka, naveliko se nagadalo hoće li se ti isti vlasnici rješavati balasta u Hrvatskoj. Nagadalo se čak da će, osim Hypo banke čiji je vlasnik na kraju vraćen pod državne skute, vlasnika promijeniti i dvije najveće banke, Zagrebačka i Privredna.

To se, naravno, nije dogodilo, jer hrvatske banke svojim vlasnicima još donose respektabilnu zaradu. No jednim dijelom recesija je uzela svoj danak, drugim dijelom i stroga pravila HNB-a o stopi adekvatnosti kapitala (tu su još i propisi Basela II, uskoro i Basela III).

Sve je to stegnulo obrač oko malih banaka, pa bi priča o preuzimanjima i spajanjima opet mogla nakratko zaživjeti. Zapravo takve priče kolaju već neko vrijeme. Primjerice, potkraj prošle godine navodno se Podravska banka spremala preuzeti Jadransku i Banku kovanica, a oko su na te iste banke, uključujući i Nava banku, navodno bacile i neke turske banke. No s Turcima nije bilo sreće jer je jedina banka s kojom su počeli konkretne pregovore – Obrtnička štedna banka – nakon višemjesečne trakvice o strateškom partnerstvu (zbog spasa domaćih banaka i HNB im je klizio niz dlaku) na kraju ipak u likvidaciji. No gdje ima dima, ima i vatre, pa će se intenziviranje bankarskih kupoprodaja sigurno dogoditi. Potvrđuju to i razmišljanja nekih bankara i analitičara.

Markus Ferstl, predsjednik Uprave Hypo banke, kaže da bi preuzimanje moglo ponovno postati privlačnije, pa očekuje da bi veće banke, osim primarnog fokusa na organski rast, mogle razmisliti o akvizicijama koje bi im osjetno pojačale depozitnu bazu, odnosno nado-punile mrežu. Točno je da na hrvatskom tržištu čak 23 banke imaju tržišni udjel manji od jedan posto, no njihov konsolidirani tržišni udjel iznosi oko deset posto što nije zanemarivo, naročito uzme li se u obzir da većina tih banaka posluje u određenim bankarskim nišama, odnosno s velikim koncernima koji su često i vlasnici tih banaka. Smanjen srednjoročni potencijal kreditne aktivnosti, relativno visok trošak rizika, posebno u manjim bankama, snažni konkurentska pritisci te manja profitabilnost glavni su motivatori konsolidacije bankarskog sektora. Rastući kapitalni zahtjevi, neizvjesnost zbog konačnih rizika bilancama (zbog česte velike izloženosti pojedinim sektorima, segmentima poslovanja pa i klijentima) te, napokon, nespremnost nekih banaka da se tehnološki moderniziraju samo će pospešiti proces, promišlja Ferstl dodajući da u korist konsolidacije govori i to što se tijekom 2010. godine povećao broj banaka koje su poslovale s gubitkom. S druge strane očekuje da se manje banke dugoročno više specijaliziraju te racionaliziraju troškove poslovanja, što može rezultirati prijenosom dijela poslovanja pri kojemu je važan obujam na relativno veće banke.

Alen Kovač, glavni analitičar Erste banke, upozorava da je nepovoljno gospodarsko okruženje dodatan uteg poslovanju malih banaka. Također, snažni konkurentski pritisci na bankarskom tržištu i u idućem će razdoblju biti velik pritisak na poslovanje manjih banaka, posebno ako ne uspiju dosegnuti potrebnu razinu efikasnosti poslovanja. Upravo se zato daljnja konsolidacija u bankarskom sustavu ne može isključiti, kaže Kovač, dok iz Uprave dodaju da Erste banka u novom trenutku nema planove koji bi uključivali mogućnosti preuzimanja.

Glavni ekonomist Raiffeisen banke Anton Starčević uvjeren je da konsolidacija tržišta nakon krize donosi nestanak organizacija koje se nisu uspješno prilagodile promjeni uvjeta poslovanja, a ta opća tendencija neće zaobići ni banke koje posluju na hrvatskome financijskom tržištu.

U razdoblju prije krize uvjeti za poslovanje banaka bili su iznimno povoljni – visoka potražnja za kreditima, dostupni izvori financiranja po povoljnim cijenama, tendencija smanjivanja udjela problematičnih plasmana u ukupnima. Zbog toga su banke mogle ostvarivati pozitivne rezultate poslovanja uz minimalna ulaganja u tehnološki razvoj i s relativno niskom troškovnom učinkovitosti. U posljednje dvije godine uvjeti su poslovanja banaka znatno lošiji u odnosu na razdoblje sredinom proteklog desetljeća. Budući da se ne očekuje bitna promjena potražnje za bankovnim uslugama u srednjem roku, problemi kod dijela banaka sve su izraženiji – ne ostvaruju prihode dostatne za pokrivanje rashoda poslovanja, proizvode pad kapitala ispod minimalne razine kapitala, suočavaju se s potrebom ulaganja u razvoj upravljanja rizicima. Stoga je za dio manjih banaka koje se nisu uspjele nametnuti određenoj tržišnoj niši upitna mogućnost za ostvarivanje pozitivnog rezultata poslovanja u predstojećim godinama, tvrdi Starčević.

Budući da je upitan opstanak banaka osnovanih privatnim kapitalom, njihovi će vlasnici, kaže, pokušati preusmjeriti kapital u unosnije vrste ulaganja, odnosno pokušat će prodati svoj vlasnički udjel u bankama s nedovoljnom perspektivom poslovanja. U kraćem roku izgledno je preuzimanje banaka čiji vlasnici nisu u mogućnosti ili ne žele jačati kapital banke i usmjeravati sredstva u razvoj tehnološke podrške poslovanju umjesto u rast plasmana. Njihov izlazak iz vlasništva može pratiti ulazak strateškog ulagača ili spajanje s kapitalno ili tehnološki jačom bankom. U duljem roku jačat će specijalizacija malih banaka kako bi se optimizirali troškovi podrške poslovanju, stoga očekuje prijenos dijela poslovanja kod kojeg je izražena ekonomija obujma na veće banke, zaključuje Starčević.

Takvo razmišljanje potvrđuje i Tomislav Krpan, prokurist Splitske banke koji, kao što kaže, već dulje očekuje konsolidaciju na domaćemu bankovnom tržištu. U odnosu na prijašnje razdoblje, dakle snažan rast kreditne aktivnosti i nizak rizik, današnji uvjeti poslovanja znatno su promijenjeni. Tako se danas poslovne banke suočavaju s visokim rizikom poslovanja, niskom profitabilnošću i slabom potražnjom za kreditima, odnosno čak i smanjenjem razine zaduženosti kod kućanstava. U takvim okolnostima očekivano rastu konkurentski pritisci, odnosno dolazi do konsolidacije na tržištu. Inače, sukladno veličini tržišta te potencijalima njegova rasta evidentno je da će se broj banaka smanjiti. Naravno pritom ipak imamo na umu neko srednjoročno razdoblje, a ne promjene na tržištu u kratkom roku.

Tako u promatranju roku očekujemo ulazak nekih novih važnijih igrača na hrvatsko tržište, što će rezultirati i prednostima za građane i poduzeća kroz veću borbu među bankama, tvrdi Krpan.

Već tijekom prošle godine očekivano su manje banke (banke s tržišnim udjelom u ukupnoj aktivnosti bankovnog sustava manjim od jedan posto) imale nepovoljnije financijske rezultate. Ipak, kod mogućnosti preuzimanja manjih banaka od strane već prisutnih igrača sigurno će se u obzir uzeti i troškovi integracije, koji u relativnim iznosima mogu biti znatni, napominje Krpan dodajući da bez obzira na trenutačno nepovoljne uvjete poslovanja Splitska banka nastavlja s aktivnim praćenjem situacije na tržištu.

U skladu s našom strategijom, koja uključuje dugoročnu prisutnost te širenje poslovanja na tržištu Hrvatske, očekujemo da ćemo biti aktivni činitelj u konsolidaciji tržišta pod pretpostavkom da će biti zanimljivih prilika, zaključuje.

I Žarko Primorac, bankarski analitičar, očekuje dinamičnije preslagivanje hrvatskog bankarstva, posebno u sektoru malih, pa i srednjih banaka. Koliko god površno izgleda da je naš bankarski sektor stabilan i zdrav, u njemu se događaju procesi koji ozbiljno upozoravaju na probleme. Ponajprije je riječ o takozvanim lošim kreditima koji su na kraju prošle godine iznosili čak 11,3 posto s time da je taj postotak za gospodarstvo oko 17, a za stanovništvo oko osam posto.

Prema tom smo pokazatelju u grupi ugroženijih bankarstava što ne treba nikoga iznenaditi s obzirom na stanje našega gospodarstva. Najgore je u svemu tome što se stupanj nenaplativih kredita dalje povećava, kao posljedica rasta nelikvidnosti u privredi i malog obujma kreditiranja. Riziku nenaplativih i loših kredita izložene su sve naše banke, ali su im izloženije male i srednje banke koje su slabije kapitalizirane i, prema pravilu, nemaju jaču bankarsku grupaciju iza sebe kao vlasnika. One će i biti prve na udaru, upozorava Primorac dodajući da uporište za takve teze nalazi u financijskim rezultatima banaka za prošlu godinu koji su u malim bankama razmjerno lošiji nego u velikima, premda ni velike banke nisu imune na taj rizik. Za održavanje stabilnosti bankarskog sustava vjerojatno će trebati nove dokapitalizacije. One banke koje ne budu u stanju osigurati svježi kapital bit će u situaciji da potraže druge putove opstanka – spajanje, preuzimanje, prodaja i slično.

Manje banke već su prošle godine očekivano zabilježile lošije financijske rezultate. Ipak, u razmatranju mogućnosti da igrači koji već jesu na tržištu preuzmu manje banke u obzir treba uzeti potencijalno velike troškove integracije.